Međunarodni dan gluhih

Sluh je jedno od pet tradicionalnih ljudskih osjetila. Kod ljudi slušni sustav sakuplja vibracije, koje uzrokuju zvučni valovi. Zvuk čujemo, jer živci u ušima pretvaraju vibracije u signale, koji idu u mozak. Slušni sustav sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u osjet sluha. Nemogućnost slušnih organa da primaju podražaje naziva se gluhoća.

Već kao novorođenče u utrobi majke služimo se sluhom kako bi čuli otkucaj srce i umirujući roditeljski glas.  Organ za sluh se sastoji od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha, živčanih puteva centara za sluh koji se nalaze u malom mozgu. Danas oko 500 milijuna ljudi u svijetu pati od oštećenje sluha. Gubitak sluha može biti potpun ili djelomični.  Do gubitka sluha može doći iz više razloga te on može biti privremen ili trajan, potpun ili djelomičan. Poznato je da do gubitka sluha može doći već nakon rođenja, a razlog je prijevremeno rođenje – urođena gluhoća. Danas kao najčešću krivac za oštećenje sluha kod djece se smatra povećani adenoidi – treći krajnik. Zbog njega dolazi do poremećaja funkcije Eustahijeve tube i time do smanjenja tlaka zraka u šupljini srednjeg uha te izljeva tekućine u njemu. To stvara pogodno tlo za razvoj raznih bakterija a time i do upala. Vrsta oštećenja sluha koja nije nastala rođenjem već zbog oštećenja unutarnjeg uha nastala uslijed bolesti kao što je  meningitis, encefalitis, šarlah, tuberkuloza ili neke druge naziva se stečena gluhoća.  Danas oko 20% ljudi u životnoj dobi od 65 i 74 godine ima značajno oštećenje sluha, ali nažalost sve češće mlađe populacije obolijevaju od oštećenje sluha zbog pretjerane izloženosti buci. Do oštećenja ili gubitka sluha može doći zbog bakterijske upale uha te današnjeg načina života koji dovodi do raznih metaboličkih i toksičnih oštećenja sluha, povezanih s općenitim starenjem, izloženosti stresu, buci i ostalim izvanjskim, ali i nasljednim faktorima. Danas se za postavljanje dijagnoze gluhoće liječnici koriste posebnim slušnim testovima.  Dijagnostike za gubitak sluha su: pregled zvučnom viljuškom, audiometrija, audiometrija slušnim pragom, diskriminacija, timpanometrija, auditorni odgovor moždanog stable, elektrokohleografija.

Koju vrste dijagnostike će se raditi na pacijentu određuje otorinolaringolog, a liječenje gubitka sluha ovisi o uzroku. Većina ljudi koji imaju oštećenje sluha koriste slušna pomagala, dok rijetki ljudi koji imaju teško oštećenje, odnosno oni koji ne mogu čuti zvukove uz slušne aparatiće koriste kohlearni usadak. Usadak se sastoji od elektroda koje se ugrade u pužnicu i jednog unutrašnjeg navoja koji se ugradi u lubanju, njima su dodani vanjski navoj, procesor za govor i mikrofon izvan tijela. Mikrofon hvata zvučne valove, a procesor ih pretvara u električne impulse koji se prenose vanjskim navojem preko kože u unutrašnji navoj, a zatim na elektrode. Slušna pomagala mogu pomoći ljudima koji imaju pretežno osjetno-nervni gubitak sluha visokih frekvencija i onima koji imaju gubitak sluha u samo jednom uhu.  Slušna pomagala imaju mikrofon za hvatanje zvukova, pojačalo za povećanje jačine i zvučnik za prenos pojačanih zvukova.

Gubitak sluha se može spriječiti ograničenjem izloženosti buci, a danas sve češće liječnici obiteljske medicine potiču na ispitivanje  pacijenta o izloženosti buci na radnom mjestu ili u okolini. Gubitak sluha je problem s kojim se susrećemo neovisno o životnoj dobi i predstavlja medicinsko-socijalni problem.