Briga o zdravlju, Dijabetes

Dijabetes u dječjoj dobi

Dijabetes

Diabetes mellitus ili šećerna bolest je kronična metabolička bolest koja nastaje zbog nedostatka inzulina ili zbog neosjetljivosti stanica na djelovanje inzulina (tzv. inzulinska rezistencija). Beta stanice gušterače luče hormon inzulin koji omogućuje stanicama preuzimanje glukoze iz krvi i dobivanje energije. Uzroci i mehanizmi nastanka same bolesti nisu potpuno razjašnjeni. Pretpostavlja se da je bolest nasljednog karaktera, ali i čimbenici okoline značajno doprinose njenom razvoju. Po učestalosti je diabetes mellitus treća kronična bolest u dječjoj populaciji, te razlikujemo više tipova šećerne bolesti kod djece.

Dijabetes tip 1

Dijabetes tip 1 je najčešći oblik ove bolesti kod mlade populacije i na njega otpada 90 % svih slučajeva šećerne bolesti kod djece. U ovom obliku šećerne bolesti nema proizvodnje inzulina zbog autoimunog razaranja β-stanica gušterače, koje je potaknuto nasljednim i okolišnim čimbenicima. Kod ovog tipa bolesti postoji dugo asimptomatsko razdoblje za vrijeme kojeg se razaraju β-stanice. Simptomi se obično javljaju i bolest dijagnosticira u dobi od 11. do 13. godine. Odmah nakon dijagnoze započinje se s terapijom inzulinom koja traje doživotno.

Dijabetes tip 2

Dijabetes tip 2 je progresivna, kronična bolest odnosno poremećaj metabolizma ugljikohidrata uzrokovan smanjenom funkcijom gušterače i/ili neosjetljivošću stanica na djelovanje inzulina. Posljednjih godina sve je veći broj slučajeva dijabetesa tip 2 u adolescentskoj i dječjoj dobi, a to je posljedica porasta učestalosti debljine kod djece.

Simptomi šećerne bolesti kod djece

Osnovni znakovi i simptomi šećerne bolesti kod djece su:

  • prekomjerna žeđ – polidipsija
  • pojačano mokrenje – poliurija
  • gubitak na tjelesnoj masi ili nedovoljni napredak u masi
  • dugotrajni osipi u pelenskom području
  • umor, slabost, zamagljen vid
  • dugotrajne infekcije dišnih puteva

Također se može pojaviti bol u trbuhu i promjene u ponašanju. Razdražljivost je česta kod djece s nedijagnosticiranim dijabetesom tip 1. Djeca su anksiozna, često mijenjaju raspoloženje i mogu pokazivati znakove agresivnog ponašanja. Često se bolest kod djece otkriva za vrijeme akutne infekcije dišnih puteva. Infekcija povezana sa stresom dodatno opterećuje gušteraču i potiče ju na lučenje inzulina zbog povećanih potreba organizma za glukozom. Gušterača djeteta dijabetičara ne može izlučiti tolike količine inzulina i dolazi do pojave manifestnih znakova šećerne bolesti.

Kontrola šećerne bolesti kod djece

Liječenje šećerne bolesti kod djece je složen proces koji zahtjeva multidisciplinarni timski rad u kojem sudjeluju roditelji, liječnik, medicinska sestra, dijetetičar, psiholog. Dobra kontrola šećerne bolesti u djetinjstvu poboljšava kvalitetu života oboljele djece, ali i sprječava kronične komplikacije dijabetesa.

Potrebno je poticati djetetovo uključivanje u sve aktivnosti vezane uz samo liječenje i kontrolu bolesti koje su primjerene za djetetovu dob kako bi se dijete osjećalo samostalnijim i manje različitim od svojih vršnjaka. Osim djeteta i roditelja u edukaciju o samoj bolesti korisno je uključiti i cijelu užu obitelj kako bi dijete imalo podršku bliskih osoba.

Terapija inzulinom

S terapijom se započinje odmah nakon postavljanja dijagnoze. Cilj je zadovoljiti potrebe organizma za glukozom i spriječiti nekontrolirane skokove glukoze u krvi koji bi mogli uzrokovati kronične komplikacije dijabetesa (retinopatija, nefropatija i sl.).

Kod djece s dijabetesom tip 1 terapija inzulinom se provodi doživotno jer je prisutan apsolutni nedostatak inzulina i gubitak kontrole nad razinom glukoze u krvi. Injekcije inzulina se daju na mjestima gdje je potkožno tkivo dovoljno debelo (nadlaktica, bedro, trbuh i stražnjica).

Igle za davanje inzulina su kratke i tanke i ako se ispravno upotrebljavaju, injekcije nisu bolne. Poželjno je da dijete koje prima injekciju inzulina sjedi ili leži potpuno opušteno, s obzirom da je injekcija bolnija kada je mišić napet.

Inzulinska pumpa

Inzulinska pumpa je medicinsko pomagalo koje uvelike olakšava život djeci koja boluju od šećerne bolesti jer omogućuje kontinuirano opskrbljivanje organizma inzulinom u potrebnim dozama tijekom 24 sata. Način na koji inzulinska pumpa isporučuje inzulin sličan je načinu na koji ljudska gušterača proizvodi i otpušta inzulin.

Prednost terapije pomoću inzulinske pumpe temelji se na dva osnovna načina isporuke inzulina (bazalna i bolusna isporuka). Bazalne doze su doze kojima se pokrivaju individualne potrebe za inzulinom između obroka i tijekom noći, unutar 24 sata. Bolus doze su veće jednokratne doze inzulina koje se apliciraju u trenucima povećane potrebe za inzulinom.

Ova vrsta liječenja pokazala se izrazito uspješnom u liječenju djece i adolescenata kod kojih je najteže postići dobru kontrolu bolesti. Prilikom uvođenja inzulinske pumpe u liječenje bolesnog djeteta potrebno je provesti odgovarajuću edukaciju roditelja i djece, koja uključuje informacije o načinu rukovanja uređajem, postavljanju infuzijskog seta, komplikacijama i mjerama opreza.

Prehrana

Sva djeca trebaju unositi dovoljno energije, makronutrijenata i mikronutrijenata kako bi normalno rasla i razvijala se, neovisno o tome boluju li od neke kronične bolesti. Stoga prehrana djece s dijabetesom nije nikakav oblik dijete, već se radi o raznolikoj i uravnoteženoj prehrani koja se preporuča svima. Pravilna prehrana prilagođena regulaciji šećerne bolesti bi trebala sadržavati 45 – 60 % energije iz ugljikohidrata (većinom složenih s niskim glikemijskim indeksom).

Masti bi trebale činiti od 25 – 35 % dnevnog unosa energije, a proteini 12 – 20 % dnevnog energetskog unosa (nemasno meso, mlijeko, mliječni proizvodi, jaja). Unos prehrambenih vlakana trebao bi iznositi 25 – 35 grama na dan. Bitno je zadovoljiti preporučeni dnevni unos vitamina, mineralnih tvari i vode jer su oni neophodni za normalno funkcioniranje stanica. Treba ograničiti unos jednostavnih ugljikohidrata (slatkiši, pekarski proizvodi) i zasićenih masnih kiselina.

Ukupni dnevni energetski unos djeteta određuje se prema stupnju uhranjenosti i razini tjelesne aktivnosti. Bitno je da dijete ne preskače obroke i redovito kontrolira razinu glukoze u krvi. Što se tiče broja obroka preporuka je da djeca konzumiraju 3 glavna obroka, te 2 – 3 međuobroka. Treba voditi računa da se način prehrane oboljelog djeteta uskladi sa svakodnevnom prehranom cijele obitelji kako se dijete ne bi osjećalo značajno različitim.

Tjelesna aktivnost

Kod djece dijabetičara treba poticati tjelesnu aktivnost jer ona pridonosi boljem fizičkom i psihičkom zdravlju djeteta. Redovita tjelesna aktivnost pomaže u održavanju poželjne tjelesne mase djeteta, ali i značajno doprinosi boljoj kontroli šećerne bolesti i prevenciji njenih komplikacija. Istraživanja su pokazala da djeca i adolescenti s dijabetesom tip 1, koja redovito vježbaju, imaju potrebe za manjom dozom inzulina kako bi održali euglikemiju.

Uvijek treba voditi računa o duljini i intenzitetu aktivnosti te po potrebi smanjiti dozu inzulina ili dodati obrok bogat ugljikohidratima kako bi se spriječila hipoglikemija. Pozitivni učinci tjelesne aktivnosti kod djece su: bolje iskorištenje glukoze iz krvi, povećana mišićna masa i snaga. Zatim sprječavanje kroničnih komplikacija, bolja kontrola bolesti, snažan pozitivni psihološki učinak na dijete.

Kako pobijediti strah od igle u djece s dijabetesom?

Većina djece „pikanje“ prihvaća kao dio svakodnevne rutine. Nažalost, jedan mali dio dječje populacije pruža otpor prema mjerenju razine glukoze u krvi i aplikaciji inzulina što rezultira slabijom kontrolom glikemije i negativnim posljedicama na djetetovo zdravlje. Razlozi zbog kojih djeca i adolescenti pokazuju strah od „pikanja“ su različiti. Adolescenti najčešće izbjegavaju mjerenje razine glukoze u krvi zbog straha od rezultata mjerenja. Često i zbog nemara jer su im u tim godinama prioriteti značajno drukčiji i nemaju vremena razmišljati o dijabetesu.

Kod male djece problem je najčešće u tome što se boje same igle i „pikanje“ je za njih asocijacija na bol i nelagodu. Postoji nekoliko strategija kojim roditelji i svi članovi obitelji, koji su u kontaktu s djetetom dijabetičarom, mogu značajno doprinijeti smanjenju straha od igli i „pikanja“.

  1. Kod „pikanja“ djeteta ostanite smireni i samouvjereni. Ne budite pod stresom i ne pokazujte sažaljenje prema djetetu jer će to dodatno povećati djetetov strah od „pikanja“.
  2. Pokažite razumijevanje i empatiju prema djetetu. Kada ga „pikate“ pokažite djetetu da ga razumijete i da znate da mu je to bolno, ali da je „pikanje“ potrebno kako bi ostao zdrav i mogao se igrati sa svojim vršnjacima.
  3. Unaprijed najavite djetetu kada će se „pikati“ kako bi se moglo psihički pripremiti. Također dopustite djetetu da samo izabere mjesto (dio tijela) za aplikaciju inzulina.
  4. Prilikom „pikanja“ nemojte vikati ili posramljivati dijete zbog njegovog straha jer to može imati samo suprotan efekt tj. dodatno povećati strah.
  5. U dogovoru s djetetovim liječnikom izaberite za svoje dijete vrlo kratke igle i tanke lancete kako bi se minimalizirala bol prilikom uboda. Medoject igle promjera 32 G i duljine 4 mm idealne su za korištenje kod djece. Namijenjene su za aplikaciju inzulina putem inzulinskih injektora tipa A. Vrh iglice je brušen s 3 strane i obložen silikonom za lakšu i bezbolniju penetraciju.

Autorica teksta: Martina Knezović, mag. nutr.

Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu.

Vaš Elbi Medikal!

5 1 glas
Ocjena članka
Pretplata
Obavjesti me
guest
2 Komentari
Najstarije
Najnovije Najviše ocjena
Inline Feedbacks
View all comments
Robert
Robert
1 godina prošlo

jako lijepo obrađena tema…bravo