Neželjene reakcije na hranu mogu se podijeliti na toksične i netoksične. Toksične reakcije na hranu javljaju se zbog trovanja hranom koja je kontaminirana bakterijama ili toksinima. Netoksične reakcije na hranu se javljaju kod preosjetljivih pojedinaca, a mogu biti imunološki posredovane pa govorimo o alergijama na hranu ili ne uključuju imunološke odgovore pa govorimo o reakcijama nepodnošljivosti ili intolerancije.
Alergije na hranu
Alergija na hranu se definira kao nepoželjna, imunološki posredovana sustavna reakcija koja se pojavljuje nakon izlaganja alergenima iz hrane. Karakterizirana je različitim kliničkim manifestacijama, koje mogu dovesti do ozbiljnih ili čak smrtnih posljedica. Alergija nije bolest, već naslijeđena sklonost imunološkog sustava koji preosjetljivošću reagira na određene tvari. Alergijske reakcije na hranu mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, iako su značajno češće kod djece, osobito ukoliko imaju neku drugu alergijsku bolest (npr. atopijski dermatitis) ili imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu.
U europskim zemljama prevalencija alergija na hranu je 1-3 % u odrasloj populaciji, te 4-6 % kod djece. Alergijske reakcije na hranu mogu se podijeliti na karakteristične alergijske reakcije koje su posredovane IgE-protutijelima te alergijske reakcije na hranu koje nisu posredovane IgE-protutijelima. Kod alergija na hranu posredovanih IgE-protutijelima obrambeni sustav u kontaktu s alergenom tvari pretjerano reagira i dolazi do reakcija između alergena (najčešće bjelančevine iz hrane) i antitijela (bjelančevine iz organizma), uz pretjerano stvaranje IgE-antitijela. Pritom dolazi do oslobađanja velikih količina histamina koji uzrokuje širenje stijenki krvnih žila, kožne reakcije (crvenilo, osip, urtikarija, angioedem i sl.), gastrointestinalne smetnje (mučnina, grčevi u trbuhu, povraćanje, proljev), simptome astme i alergijskog rinitisa, a može doći i do akutnih sustavnih alergijskih reakcija opasnih po život (anafilaktički šok).
Najčešće alergije na hranu
Alergije na hranu najčešće uzrokuju namirnice koje sadrže glikoproteine (spojeve koji sadrže proteine i šećere). Namirnice koje najčešće uzrokuju alergijske reakcije su: žitarice koje sadrže gluten i njihovi proizvodi; ribe, rakovi, mekušci; jaja i proizvodi od jaja; kikiriki i orašasto voće; soja i proizvodi od soje; mlijeko i mliječni proizvodi; celer; gorušica; prehrambeni aditivi (konzervansi, bojila i sl.). Kod odraslih je 90% alergijskih reakcija na hranu uzrokovano ribom, školjkama, kikirikijem i orasima, dok su kod djece najčešći alergeni iz mlijeka, soje i jaja. Kod bolesnika alergičnih na pelud, mogu se javiti alergije na hranu (osobito na voće i povrće).
Alergija na ribe, školjke, rakove i njihove proizvode
Jedan od najčešćih uzročnika alergijskih reakcija u odrasloj dobi su ribe, školjke, rakovi i njihovi proizvodi. Ova vrsta alergija najrasprostranjenija je u Japanu i skandinavskim zemljama jer se tamo ova vrsta hrane najčešće konzumira. Ukoliko je osoba alergična na jednu vrstu ribe, ima 50% veći rizik da će biti alergična i na neku drugu vrstu ribe. Ribe koje najčešće uzrokuju alergijske reakcije su bakalar, tuna i losos. Rakovi koji uzrokuju alergije su jastozi, škampi i kozice, dok kod školjkaša dagnje, lignje i hobotnica često uzrokuju neželjene reakcije.
Konzumacijom, ali i udisanjem mirisa ribe, kod većine alergičnih osoba dolazi do pojave simptoma unutar 1 sata od konzumacije. Simptomi alergijske reakcije započinju mučninom, povraćanjem, grčevima, crvenilom lica, oticanjem jezika, otežanim disanjem i gušenjem, urtikarijom, a može doći i do anafilaktičkog šoka. Eliminacijska dijeta tj. izbjegavanje konzumacije morske hrane i njenih skrivenih izvora (recimo u nekim dodacima prehrani gdje su aktivni sastojci izolirani iz morskih plodova) jedini je način prevencije i liječenja alergijske reakcije.
Alergija na kikiriki i orašasto voće
Alergije na kikiriki i/ili orašasto voće (bademi, lješnjaci, orasi i sl.) javljaju se kod 1-2 % populacije. Obično se ova alergija javlja u ranom djetinjstvu, ali se većinom zadržava do kraja života. Proteini kikirikija su slični proteinima orašastog voća, stoga su osobe alergične na kikiriki često alergične i na orašaste plodove i obrnuto. Najsnažniju alergijsku reakciju izazivaju kikiriki te europski i indijski orah. Do alergijskog odgovora dolazi vrlo brzo, nakon svega par minuta od konzumacije i simptomi mogu varirati od blagih (kožne reakcije) do teške anafilaktičke reakcije koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Najčešći simptomi su osip, crvenilo, suzenje očiju i nosa te obično simptomi ne traju dulje od jednog dana.
Osobe koje imaju alergijske reakcije na kikiriki i/ili orašasto voće trebale bi izbjegavati te namirnice kao i proizvode koji ih sadrže. Roditeljima se preporučuje izbjegavati kikiriki u prehrani djece do tri godine, a ukoliko im je dijete alergično na kikiriki/orašasto voće s tim obavezno moraju upoznati odgovorne osobe u vrtićima i školama, te educirati dijete kako bi i samo izbjegavalo nepoznate namirnice koje mogu biti skriveni izvori ovih alergena.
Dijagnoza i liječenje alergijske reakcije na hranu
Za dijagnozu alergijske reakcije na hranu važni su podaci koje daje pacijent. Bolesnicima se preporučuje vođenje dnevnika prehrane s navedenim simptomima nakon konzumiranja određene hrane/jela. Neizravan dokaz postojanja alergije na određenu namirnicu je provođenje eliminacijske dijete tj. izbjegavanje „sumnjive“ namirnice nakon čega simptomi nestaju. Alergije na hranu se mogu dokazati i kožnim testovima te određivanjem razina IgE- antitijela u krvi pacijenta. Često se za potvrdu dijagnoze alergije na hranu radi provokacijski test tj. pacijentu se daje da konzumira namirnicu/e za koje se misli da uzrokuju alergijsku reakciju te se prati potencijalni razvoj simptoma. Eliminacijska dijeta tj. izbjegavanje namirnica koje uzrokuju alergijsku reakciju je osnovni način liječenja i prevencije alergija na hranu.
Važno je dobro proučiti deklaracije prehrambenih proizvoda kako bi otkrili skrivene izvore pojedinih alergena. Eliminiranu namirnicu ili skupinu namirnica potrebno je nadomjestiti uvođenjem namirnice približno istog ili sličnog nutritivnog sastava ili uvođenjem dodataka prehrani. Osobe s rizikom teške anafilaktičke reakcije moraju pri ruci imati brzodjelujući antihistaminik i autoinjektor adrenalina.
Intolerancije na hranu
Intolerancija na hranu očituje se kao nepoželjna reakcija organizma na unos određene hrane ili sastojaka hrane, posebno pri unosu većih količina hrane. Nealergijska preosjetljivost na hranu odnosno intolerancija ne uključuje imunološki sustav, premda su simptomi slični onima kod alergijske reakcije, samo su blaži i kraće traju. Reakcije preosjetljivosti događaju se bez aktiviranja imunološkog sustava, a mogu se podijeliti na: metaboličke, toksične i idiosinkratske. Metaboličke reakcije nastaju kao posljedica nedostatka pojedinih enzima ili deficita u transportu određene hranjive tvari. Idiosinkratske reakcije su nenormalne reakcije najčešće na lijek ili hranu koje nisu posredovane imunološkim mehanizmima već genetski uvjetovanim biokemijskim reakcijama.
Kod intolerancija na hranu simptomi se javljaju nakon nekoliko sati ili dana, a reakcije preosjetljivosti nastaju nakon učestalog unosa velike količine „sumnjive“ namirnice. Kod intolerancije na laktozu i prehrambene aditive (konzervanse) najčešće se javljaju gastrointestinalni simptomi, dok se kod intolerancija na histamin i salicilate uz gastrointestinalne simptome mogu javiti i smetnje disanja. Kod ljudi s intolerancijom na pojedine vrste hrane dolazi do stvaranja IgG-antitijela. Za dijagnozu intolerancije najčešće se koristi test iz krvi/seruma ispitanika, gdje se ELISA metodom utvrđuje količina specifičnih IgG-antitijela. Namirnice koje uzrokuju intoleranciju, potrebno je eliminirati iz prehrane.
Intolerancija laktoze
Intolerancija laktoze je nemogućnost apsorpcije laktoze u crijevima zbog nedostatka enzima laktaze. Neprobavljena laktoza u crijevima na sebe veže vodu i uzrokuje nadutost, grčeve i proljeve. Količina laktoze koja uzorkuje simptome intolerancije ovisi o pojedincu, stupnju deficijencije enzima laktaze te načinu na koji je laktoza unesena. Intolerancija na laktozu kod novorođenčadi i male djece manifestira se akutnom dijarejom. Mlijeko sadrži najviše laktoze, fermentirani mliječni proizvodi (jogurt, kefir) značajno manje zbog bakterija koje razgrađuju laktozu tijekom procesa fermentacije tih proizvoda, dok polutvrdi i tvrdi sirevi imaju najmanji sadržaj laktoze.
Osobe koje pate od laktoza intolerancije ipak mogu podnijeti male količine mlijeka bez pojave simptoma, pa ga nije nužno potpuno eliminirati iz prehrane. Kod pacijenata s laktoza intolerancijom, prehrana bez mlijeka i mliječnih proizvoda kroz dulji period može uzrokovati deficit kalcija i osteopeniju. Korisno je u prehranu uključiti proizvode na bazi soje, mahunarke i zeleno lisnato povrće, a može pomoći i suplementacija kalcijem putem dodataka prehrani.
Osim toga kod laktoza intolerancije enzim laktaza se može nadomjestiti putem različitih pripravaka (kapi, tablete, kapsule) koji sadrže enzim laktazu. Uzimanjem ovih pripravaka olakšava se probava laktoze iz hrane što smanjuje simptome intolerancije. Mogu se uzimati oralno neposredno prije konzumacije mliječnog obroka ili mogu biti dodani direktno u mlijeko. Zlatni standard za dijagnozu laktoza intolerancije je izdisajni test koji se provodi tako da se najprije izmjeri koncentracija vodika i metana u izdahnutom zraku natašte, a zatim se popije mala količina laktoze te se mjeri koncentracija metana i vodika u izdahnutom zraku kroz tri sata. Značajan porast koncentracije vodika i/ili metana nakon uzimanja laktoze ukazuje na postojanje laktoza intolerancije.
Elbi Medikal u svom asortimanu nudi Natural Elements dodatke prehrani (https://elbi-medikal.hr/kategorija-proizvoda/brendovi/natural-elements-brendovi/) koji ne sadrže gluten, laktozu i fruktozu.
Autorica teksta: Martina Knezović, mag. ing.
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal!
