„Prehrambeni aditivi su tvari poznatog kemijskog sastava, koje se ne konzumiraju kao hrana niti su tipičan sastojak hrane, a dodaju se namjerno namirnicama tijekom proizvodnje, pripreme, prerade, pakiranja i čuvanja hrane. Služe za poboljšanje organoleptičkih svojstava namirnica (boja, miris, okus i sl.). U pravilu se bez prehrambene vrijednosti i u uvjetima praktične primjene bezopasni su za ljudsko zdravlje“ (prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije – WHO).
Označavaju se E-brojevima. Upotreba prehrambenih aditiva opravdana je ponajviše zbog očuvanja trajnosti namirnica (konzerviranje) i postizanja željenih organoleptičkih svojstava. Aditivi se zapravo koriste već tisućama godina u povijesti čovječanstva. Već odavno su naši preci upotrebljavali sol i začinsko bilje kao prirodne konzervanse za produljenje trajnosti namirnica i sprječavanje kvarenja.
Što su E-brojevi?
E-brojevima se označavaju prehrambeni aditivi. Sustav E-brojeva uveden je kako bi se olakšala regulacija tržišta prehrambenih aditiva te kako bi se pojednostavila njihova identifikacija. Svaki broj identificira određeni aditiv, a prefiks „E“ znači da se navedeni aditiv koristi u Europi te da se proizvođač obvezuje na neškodljivost navedenog aditiva. Kako bi se neki spoj našao na listi dopuštenih aditiva mora se detaljno ispitati, a ispitivanja traju godinama. Kada se neki aditiv nađe na pozitivnoj listi dopuštenih aditiva, on se i dalje prati i ako se opravdano posumnja na štetni učinak, aditiv ponovno mora proći kroz opsežna ispitivanja.
Zašto se koriste aditivi u prehrambenoj industriji?
- Poboljšanje ili očuvanje nutritivne vrijednosti namirnica – dodatak različitih vitamina i minerala kako bi se poboljšala nutritivna kvaliteta namirnice (vitamin C, folna kiselina, kalcij i željezo).
- Sprječavanje kvarenja namirnica – u ovu svrhu koriste se konzervansi. Najčešće se kao konzervansi koriste nitrati i nitriti, askorbinska kiselina (vitamin C), benzoati i propionska kiselina.
- Održavanje konzistencije proizvoda – koriste se različiti emulgatori, stabilizatori i zgušnjivači. Najčešće se koriste pektini, lecitin i alginati. Dodaju se dizanim tijestima, sladoledima, čokoladi i sl.
- Reguliranje kiselosti/lužnatosti namirnica te omogućavanje dizanja tijesta – ovi aditivi se najčešće koriste u proizvodnji kolača, pekarskih proizvoda, biskvita i krekera.
- Očuvanje ili poboljšanje prirodne arome i/ili boje namirnica – najčešće se koriste zaslađivači poput aspartama i saharina te pojačivači okusa kao što je natrij-glutamat.
Podjela prehrambenih aditiva
U prehrambenoj industriji postoji mnoštvo različitih tvari koje se dodaju prehrambenim proizvodima radi poboljšanja izgleda, očuvanja okusa i produljenja roka trajanja. Kontrolu primjene aditiva u Europi i Americi obavlja Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i Uprava za hranu i lijekove (FDA). U Hrvatskoj je upotreba prehrambenih aditiva regulirana Pravilnikom o prehrambenim aditivima.
Prema tom pravilniku prehrambeni aditivi su označeni E-brojevima i dijele se na više kategorija. Tako razlikujemo: bojila, antioksidanse, emulgatore, konzervanse, sladila, stabilizatore i druge tvari.
Prema podrijetlu prehrambeni aditivi se mogu podijeliti na: prirodne, umjetne i spojeve identične prirodnim.
Prirodni aditivi se dobivaju iz prirodnih izvora. Tako se recimo iz soje i kukuruza dobiva lecitin koji se koristi za održavanje konzistencije proizvoda. U prirodne aditive ubrajamo i različita biljne pigmente kao što su antocijani i karotenoidi. Neki sastojci koji se nalaze u prirodi mogu se proizvesti i umjetno u laboratoriju, pa takve aditive klasificiramo kao identične prirodnim. Tu je najbolji primjer vitamin C ili askorbinska kiselina koja se za potrebe prehrambene industrije sintetizira u laboratoriju, a identična je askorbinskoj kiselini koju nalazimo u citrusima. Umjetni aditivi se sintetiziraju kemijskim postupcima u laboratoriju i kao takvi ne postoje u prirodi. Tu najčešće ubrajamo različite boje i sladila.
Prednosti i nedostaci korištenje aditiva
Upotreba prehrambenih aditiva ima brojne prednosti kao što su produljenje roka trajanja, manji rizik od kvarenja hrane i veća dostupnost i raznovrsnost hrane tijekom cijele godine. Također je manji rizik od trovanja hranom. Upotreba aditiva u prehrambenoj industriji omogućava da krajnja cijena proizvoda bude niža. Kada bi se ukinula primjena aditiva, proizvodni procesi bi bili skuplji što bi rezultiralo većom konačnom cijenom namirnica.
Sa druge pak strane treba imati na umu da su istraživanja o sigurnosti primjene aditiva provedena na laboratorijskim životinjama, a ne na ljudima. Ponekad dodani aditivi tijekom obrade hrane mogu reagirati s nekim drugim spojevima i stvoriti nepredviđene i štetne reakcije. Ukoliko se otkriju takve nepredviđene reakcije, svi proizvodi koji sadrže prehrambeni aditiv koji dovodi do neželjene reakcije na ljudsko zdravlje, uklanjaju se s tržišta. Međutim, neželjene reakcije u vidu alergija ili probavnih smetnji jako se rijetko događaju i to na jako malom postotku populacije (ispod 1%).
Zaključak
U zadnje vrijeme sve je veći broj kampanja protiv upotrebe aditiva u prehrambenim proizvodima. Međutim, ne treba se bojati prehrambenih aditiva jer se oni upotrebljavaju u minimalnim i strogo propisanim količinama. Rizik od trovanja hranom puno je veći ukoliko se u namirnicama ne upotrebljavaju nikakvi aditivi.
Izbjegavanjem industrijski prerađene hrane, gotovih i polugotovih jela značajno ćete i smanjiti unos prehrambenih aditiva. Konzumirajte što više sezonskih i lokalno uzgojenih namirnica. U svoje jelovnike uključite što više svježeg voća i povrća.
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal!
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal!
