Kateterizacija / Samokateterizacija

Urinarna kateterizacija je pražnjenje mokraćnog mjehura pomoću katetera. Sam postupak je tijekom godina prošao mnoge faze usavršavanja.

Danas je „zlatni standard“ intermitentna kateterizacija kojom se oponaša „prirodan“ ritam pražnjenja mokraćnog mjehura.

Intermitentna kateterizacija (IC=Intermittent Catheterization) je alternativa trajnoj kateterizaciji za pacijente s problemima pražnjenja mokraćnog mjehura. Uključuje umetanje i prolazak katetera u mokraćni mjehur za dreniranje urina, koji se po završetku kateterizacije odmah uklanja. Može je izvesti i bolesnikov supružnik/ca, roditelj, bliska osoba, njegovatelj ili zdravstveni djelatnik. Preporučuju je liječnici specijalisti kao terapijsku metodu sukladno zdravstvenim potrebama bolesnika.

Sama tehnika je povezana sa smanjenjem infekcija urinarnog sustava povezanih s kateterom. Za intermitentnu kateterizaciju se koristi posebno dizajniran jednokratni intermitentni kateter, dok se za trajnu kateterizaciju koristi Foley-ev kateter.

Samokateterizacija je poznata pod pojmom čista intermitenta kateterizacija (CIC – Clean Intermittent Catheterization) ili intermitentna samokateterizacija (ISC – Intermittent Self Catheterization). Postupak provodi sama osoba koja se kateterizira.

Za intermitentnu samokateterizaciju je potrebna edukacija zbog upoznavanja sa samom tehnikom izvođenja. Edukaciju pružaju zdravstveni djelatnici. Neophodna je dobra kontrola nad rukama, dobar vid kao i osobna želja za postupkom samokateterizacije.

Intermitentni kateteri koji se koriste za intermitentnu samokateterizaciju se dijele na obložene i neobložene. Kod neobloženih katetera potreban je vanjski izvor lubrikacije za cjevčicu dok su obloženi presvučeni premazom za lubrikaciju.

Primjer toga su kateteri s hidrofilnim slojem. Hidrofilni sloj se aktivira u dodiru s vodom i ravnomjerno lubricira cjevčicu, stvarajući oko nje „meki omotač“ koji olakšava umetanje katetera i umanjuje potencijalnu iritaciju mokraćne cijevi.

Hidrofilni kateteri u pravilu dolaze s vrećicom sterilne vode koja služi za aktivaciju hidrofilnog sloja zbog čega postupak samokateterizacije ne ovisi o vanjskom izvoru vode. Osoba koja se samokateterizira zajedno s liječnikom utvrđuje konkretnu vrstu, duljinu i promjer katetera koji će koristiti.

Samokateterizacija se treba provoditi dovoljno često kako bi se spriječilo proširenje mokraćnog mjehura uslijed zadržavanja prevelike količine urina. Učestalost postupka će ovisiti o individualnoj procjeni kapaciteta mokraćnog mjehura kod osoba koje imaju zadržan osjet i nagon za mokrenjem. U najvećem broju slučajeva je preporuka kao i kod intemitentne kateterizacije od četiri do šest puta dnevno.

Prednosti samokateterizacije:

-omogućuje neovisnost i poboljšava sliku tijela jer pacijent ne mora koristiti stalni kateter ili druga pomagala za kontinenciju

-smanjuje rizik od traume uretre i infekcije urinarnog trakta povezane s trajnom kateterizacijom

-održava normalnu funkciju mokraćnog mjehura

-metoda je koja najviše oponaša normalno mokrenje

-pacijenti mogu ostati seksualno aktivni i preuzeti više odgovornosti za vlastitu skrb jer nemaju kateter trajno u mokraćnoj cijevi

Nedostaci samokateterizacije

Nije je moguće provoditi kod pacijenata koji imaju:

-tjelesni invaliditet, slab vid i/ili lošu spretnost ruku

-psihološke prepreke korištenju tehnike poput straha od boli

-loše razumijevanje anatomije urinarnog trakta

-mali kapacitet mjehura (ispod 200 ml) jer bi to zahtijevalo čestu kateterizaciju

-epizode inkontinencije između intermitentne samokateterizacije

Postupak samokateterizacije se relativno brzo usvoji i postane rutina no potrebna je pažnja da se svaki put postupak izvede u higijenskim ili sterilnim uvjetima kako bi se spriječila mogućnost razvoja infekcija.

Autor: Sanja Babeli, dr.med., spec. obit. med.

Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu.

Vaš Elbi Medikal