Kateterizacija je medicinski postupak koji uključuje umetanje tankog fleksibilnog tubusa, poznatog kao kateter, u mokraćni mjehur kako bi se omogućilo pražnjenje urina. Ova procedura se često primjenjuje kod osoba koje imaju poteškoće s normalnim mokrenjem, poput pacijenata koji su podvrgnuti kirurškim zahvatima, onih s ozljedama kralježnice ili pacijenata s određenim neurološkim stanjima. Iako kateterizacija može biti od izuzetne koristi u održavanju normalnog protoka urina, postoji i rizik od urinarnih infekcija kao neželjenih posljedica ovog postupka.
Urinarne infekcije su česte komplikacije kod pacijenata koji su podvrgnuti kateterizaciji. Postavljanje katetera može oštetiti prirodnu barijeru koja štiti mokraćni sustav od bakterija, omogućujući mikrobima lakši pristup mokraćnom mjehuru. Osim toga, sam postupak kateterizacije može unositi bakterije iz okoline u mokraćni sustav. Bakterije koje dospiju u mokraćni mjehur mogu uzrokovati infekciju, što može rezultirati neugodnim simptomima poput bolnog mokrenja, česte potrebe za mokrenjem, mutnog urina i povišene tjelesne temperature.
Samokateterizacija i intermitentna kateterizacija su dvije vrste kateterizacije koje se primjenjuju radi pražnjenja mjehura kod osoba koje imaju problema s normalnim mokrenjem. Ove metode često predstavljaju bolju opciju u određenim situacijama u usporedbi s dugotrajnom kateterizacijom (gdje se kateter ostavlja unutar mjehura).
Infekcije i upale koje se javljaju kod kateterizacije
Infekcije mokraćnog mjehura (cistitis)
Ovo je najčešća komplikacija povezana s urinarnim kateterima. Bakterije mogu ući u mokraćni mjehur kroz kateter, izazivajući upalu i infekciju.
Pijelonefritis
Ako infekcija prođe iz mokraćnog mjehura u gornje dijelove urinarnog sustava, može doći do pijelonefritisa, što je ozbiljnija infekcija bubrega.
Bakterijemija i sepse
Infekcije koje proizlaze iz urinarnog katetera mogu uzrokovati prisustvo bakterija u krvi, što može dovesti do bakterijemije ili sepse. Ove su komplikacije ozbiljne i zahtijevaju hitno liječenje.
Infekcije perineuma
Na mjestu gdje se kateter uvodi može doći do lokalne infekcije ili oštećenja tkiva što stvara povoljno okruženje za razvoj bakterija.
Refluks urina
Ako kateter nije pravilno postavljen ili se ne održava ispravno, može doći do refluksa urina, što povećava rizik od infekcija.
Oštećenje mokraćnog mjehura
Produžena upotreba katetera može dovesti do iritacije i oštećenja zida mokraćnog mjehura, što olakšava ulazak bakterija.
Smanjenje rizika od infekcija
Kod samokateterizacije osoba sama izvodi postupak pražnjenja mjehura pomoću katetera. To smanjuje rizik od infekcija jer se postupak obavlja samo kada je potrebno, umanjujući izloženost vanjskim bakterijama.
Smanjenje trajanja izlaganja
Samokateterizacija uključuje umetanje katetera samo kada je potrebno pražnjenje mjehura. U usporedbi, trajni kateter ostaje unutar mjehura kontinuirano, povećavajući rizik od stalne izloženosti bakterijama i mikrobima koji mogu uzrokovati infekcije.
Aseptička tehnika pacijenta
Osobe koje izvode samokateterizaciju obično prolaze kroz obuku o pravilnoj aseptičkoj tehnici kako bi smanjile rizik od infekcija. Pravilna aseptička tehnika tijekom postupka kateterizacije ključna je u sprječavanju unošenja bakterija u mokraćni sustav.
Hidratacija
Održavanje adekvatne hidracije važno je za razrjeđivanje urina i smanjenje koncentracije bakterija u mokraći. To može pomoći u sprječavanju razvoja infekcija.
Prilagodljivost rasporeda
Samokateterizacija omogućuje pacijentima prilagodbu rasporeda pražnjenja mjehura prema njihovim potrebama. To pomaže u održavanju higijene i smanjenju rizika od zadržavanja urina.
Manje ozljeda i iritacija
Redovito umetanje katetera tijekom samokateterizacije može smanjiti rizik od oštećenja mokraćnog sustava u usporedbi s dugotrajnom kateterizacijom. Manje ozljede i iritacije mogu pridonijeti smanjenju rizika od infekcija.
Očuvanje funkcije mjehura
Samokateterizacija i intermitentna kateterizacija omogućuju očuvanje prirodne funkcije mjehura jer se mjehur prazni prema potrebi. To pomaže u održavanju elastičnosti mjehura i smanjenju rizika od komplikacija poput povećanja prostatičke veličine ili oštećenja mokraćnog mjehura.
Povećanje samostalnosti pacijenta
Pacijenti koji mogu samostalno obavljati samokateterizaciju imaju veću kontrolu nad svojim tijelom i ne ovise o stalnoj prisutnosti zdravstvenih radnika.
Važno je napomenuti da odabir samokateterizacije ovisi o individualnim uvjetima pacijenta, njegovoj sposobnosti izvođenja postupka i potrebama skrbi. Liječnici zajedno s pacijentima donose odluke o najprikladnijem pristupu na temelju medicinskih i životnih okolnosti.
Iako je kateterizacija važna medicinska intervencija, rizik od urinarnih infekcija kao posljedice ovog postupka ne smije se zanemariti. Pravilna primjena aseptičke tehnike, redovito pražnjenje mjehura i edukacija pacijenata ključni su elementi u prevenciji ovih infekcija. Sve ove mjere zajedno doprinose poboljšanju kvalitete skrbi za kateterizirane pacijente.
Autor: Sara Inić, mag. ing.
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu.
Vaš Elbi Medikal
