Poremećaji hranjenja – sve veći problem u adolescentskoj dobi

Poremećaj hranjenja definira se kao samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje i obično je rezultat iskrivljene slike vlastitog tijela. Poremećaji hranjenja nastaju interakcijom bioloških (sklonost debljanju, pozitivna obiteljska anamneza), psiholoških (perfekcionizam, emocionalna nestabilnost, depresija, anksioznost) i socijalnih čimbenika (pritisak društva, naglašavanje mršavosti, neprihvaćanje vlastitog tijela). Karakterizirani su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanju. Mogu se javiti u dojenačkoj dobi, djetinjstvu, adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi. Ženski spol je podložniji obolijevanju od poremećaja hranjenja, a najčešće od poremećaja hranjenja pate mlade djevojke (12-25 godina). Poremećaje hranjenja ponekad je teško prepoznati, pogotovo u početnoj fazi. Glavni simptomi poremećaja hranjenja obuhvaćaju: negativnu sliku o svom tijelu, poremećen odnos prema hrani i narušeno samopoštovanje.

Poremećaje hranjenja dijelimo u četiri skupine:

1. Anoreksija nervosa

2. Bulimija nervosa

3. Prejedanje

4. Atipični poremećaji hranjenja

Anoreksija nervosa

Anoreksija je poremećaj u prehrani kod kojega je slika o tijelu potpuno iskrivljena. Pojam „anoreksija„ označava težak gubitak apetita, a „nervosa“ znači da je razlog emocionalne prirode.

Postoje dva tipa anoreksije:

1. Restriktivni tip – do gubitka na tjelesnoj masi dolazi zbog provođenja stroge dijete i/ili posta i intenzivnog vježbanja. Kod ovog tipa anoreksije ne javljaju se epizode prejedanja ili pražnjenja.

2. Prežderavajući / purgativni tip – kod ovog tipa anoreksije redovito dolazi do epizoda prejedanja i pražnjenja. Osobe oboljele od anoreksije koje se prejedaju, obično se prazne putem samoiniciranog povraćanja ili zloupotrebe laksativa, diuretika ili emetika.  U ovom tipu anoreksije imamo i oboljele koji se ne prejedaju, ali se redovito prazne nakon konzumacije vrlo malih količina hrane. Purgativni tip anoreksije sličan je bulimiji, a razlika je u tome što se epizode prejedanja i pražnjenja kod purgativnog tipa anoreksije javljaju najmanje jednom tjedno, dok je to kod bulimije minimalno dva puta tjedno.

Kriteriji za dijagnosticiranje anoreksije uključuju: namjerno mršavljenje (< 85% očekivane tjelesne mase za dob i spol ili indeks tjelesne mase (ITM) ispod 17,5 kg/m²); jaki strah od debljanja usprkos gubitku na težini; poremećaj doživljaja veličine i oblika tijela i amenoreja kod žena (izostanak menstrualnog ciklusa i to najmanje tri ciklusa u nizu).

Bulimija nervosa

Bulimija nervosa je poremećaj hranjenja kojeg karakterizira pretjerano konzumiranje ogromne količine hrane u vrlo kratkom razdoblju (najčešće unutar dva sata). Osobe koje pate od bulimije unesu i do 10 000 kcal na dan te nakon toga hranu namjerno izbacuju putem laksativa, diuretika ili intenzivnim vježbanjem. Razlikujemo dva tipa bulimije: purgativni i nepurgativni tip. Kod purgativnog tipa dolazi do samoizazvanog povraćanja ili zloupotrebe laksativa i diuretika, dok je nepurgativni tip obilježen nekim drugim neodgovarajućim ponašanjem  kao što je post ili intenzivno vježbanje. Bulimične osobe za razliku od anoreksičnih nisu uvijek jako mršave, ali obje skupine oboljelih intenzivno brinu o vlastitoj tjelesnoj masi i imaju morbidni strah od debljanja. Bulimija se obično javlja u kasnoj adolescenciji ili u ranoj odrasloj dobi.

Kriteriji za dijagnosticiranje bulimije uključuju: pojavljivanje epizoda prejedanja (unos velikih količina hrane u kratkom vremenskom periodu ili osjećaj gubitka kontrole nad uzimanjem hrane); ponavljane epizode namjernog „čišćenja“ putem samoizazvanog povraćanja, zloupotrebe laksativa i diuretika, intenzivnog vježbanja; epizode prejedanja i pražnjenja javljaju se dva puta tjedno unutar tri mjeseca; osoba se pretjerano procjenjuje na temelju izgleda i tjelesne mase.   

Budući da su uglavnom osobe koje pate od bulimije normalne tjelesne mase, bulimija se često teško prepoznaje. Žuti zubi koji su u lošem stanju često budu glavni pokazatelj da osoba boluje od bulimije. Razlog propadanja zubne cakline je želučana kiselina, kao posljedica samoizazvanog povraćanja.

Kompulzivno prejedanje

Kompulzivno prejedanje karakterizirano je unosom velike količine hrane zbog gubitka osjećaja kontrole nad unosom hrane. Tijekom epizode prejedanja osoba se ne može kontrolirati zbog čega jede brže nego što je uobičajeno i dok se ne javi osjećaj napuhanosti. Nakon epizode prejedanja javlja se osjećaj krivnje i srama zbog količine hrane koju je osoba pojela. Kompulzivno prejedanje javlja se najmanje jednom tjedno u razdoblju od tri mjeseca. Većina osoba s poremećajem prejedanja je pretila. Znakovi kompulzivnog prejedanja uključuju: jedenje velikih količina hrane u određenom periodu, osjećaj da jedenje nije pod kontrolom, jedenje kada je osoba sita, brzo jedenje, osjećaj srama i depresije zbog prejedanja, često provođenje dijeta, itd.

Kao samopomoć kod epizoda prejedanja bitno je razviti zdravi odnos s hranom. Treba shvatiti da hrana služi za zadovoljavanje nutritivnih, a ne emocionalnih potreba. Nezdrave namirnice je potrebno zamijeniti zdravijim opcijama. Tako umjesto slanih grickalica možete grickati orašaste plodove, umjesto mliječne čokolade konzumirajte tamnu čokoladu, bijeli kruh zamijenite integralnim, a gazirane napitke vodom ili svježe cijeđenim sokovima. Budite tjelesno aktivni, dovoljno spavajte, a kod epizoda prejedanja mogu pomoći i određeni dodaci prehrani (B vitamini, krom, magnezij glicinat i cink).

Liječenje poremećaja hranjenja

Svakoj osobi s poremećajem hranjenja se pristupa individualno, a u liječenje je potrebno uključiti interdisciplinarni tim sastavljen od liječnika, nutricionista i psihologa. Najvažniji oblik liječenja je psihoterapija koja pomaže u suočavanju s problemima i vraćanju samopoštovanja, te uspostavljanju zdravog životnog stila. Što se tiče prehrane, početni cilj je povećanje tjelesne mase za 0,5- 1 kg tjedno. Obično se kreće s dnevnim energetskim unosom 1200- 1400 kcal, te se energetski unos postupno povisuje za 100-200 kcal. Proteini bi trebali činiti 15-20 % dnevnog energetskog unosa, masti 25-30 %, a ugljikohidrati 50-55 % energetskog unosa. Kod osoba s poremećajima hranjenja može biti korisna suplementacija s multivitaminsko – mineralnim dodacima prehrani i cinkom. Budući da se kod anoreksije često javlja zatvor (konstipacija) može biti korisna suplementacija probioticima.

Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!

Vaš Elbi Medikal!

Autorica teksta: Martina Knezović, mag.nutr.