Urinarna inkontinencija je stanje nevoljnog i nekontroliranog otjecanja mokraće. Česta je pojava i predstavlja značajni zdravstveni i socijalni problem koji utječe na kvalitetu života osobe, a često i cijele obitelji.
Ukupna učestalost inkontinencije urina sve se više povećava sa životnom dobi. Jedna epidemiološka studija u SAD-u pokazala je da urinarnu inkontinenciju ima 7 % žena u dobi od 20 do 39 godina, 17 % u dobi od 40 do 59 godina, 23 % u dobi od 60 do 79 godina, te 32% u dobi od 80 i više godina.
Muškarci se značajno rjeđe susreću s problemom urinarne inkontinencije, zahvaljujući strukturi muškog urinarnog trakta. Procjenjuje se da je oko 17% muškaraca iznad 60 godina se već susrelo s urinarnom inkontinencijom, a postotak se povećava s godinama.
Inkontinencija mokraće se može dogoditi u svako životno doba, ali se uzroci među dobnim skupinama mogu razlikovati.
S obzirom na uzroke i simptome razlikujemo više tipova urinarne inkontinencije.
Stresna inkontinencija je najčešći oblik inkontinencije, a predstavlja nevoljno otjecanje mokraće uzrokovano povišenim tlakom u maloj zdjelici uslijed slabosti ili oštećenja mišićnog dna zdjelice. Nema učestalog mokrenja, ali po danu, prilikom fizičkih aktivnosti poput trčanja, kašljanja, kihanja ili smijanja, pacijentice ne mogu zadržati mokraću. U mirovanju i noću pacijentice nemaju problema. Uzroci su vaginalni porodi, rađanje velike djece, debljina, kronični kašalj (pušenje).
Urgentna inkontinencija je nevoljno i iznenadno otjecanje urina praćeno jakim nagonom za mokrenjem (urgencijom). Pojava jakog nagona za mokrenjem provocira šum vode, pranje ruku i sl. Količina urina koja se pri tom izmokri vrlo je malena (obično nekoliko kapi). Urgentna inkontinencija se dijeli na motoričku i senzornu. Uzrok motoričke urgentne inkontinencije je oštećenje neuromišićne komponente detruzora (mišića mokraćnog mjehura), a senzorne podražaj sluznice mokraćnog mjehura zbog polipa, karcinoma, kamenca te šavi kod korektivnih zahvata.
Miješana inkontinencija je kombinacija stresne i urgentne inkontinencije. Javlja se i u miru i kod napora, a ovisno o kojem tipu oštećenja se radi, taj tip inkontinencije i dominira.
Nestabilni detruzor – To je stanje u kojem detruzor pokazuje spontane ili izazvane kontrakcije za vrijeme punjenja mokraćnog mjehura koje pacijentica ne može voljno spriječiti. Ako se isključe svi poznati uzroci koji mogu izazvati nestabilnost detruzora, takva se inkontinencija naziva idiopatskom. Pacijentice navode pojačani nagon za mokrenjem, učestalo dnevno i noćno mokrenje, noćnu enurezu te rijetko koitalnu inkontinenciju. Najčešći je uzrok inkontinencije mokraće žena u postmenopauzi.
Hiperrefleksija mjehura definira se kao prekomjerno aktivan mjehur zbog poremećaja kontrolnog mehanizma živčanog sustava. Može nastati kao posljedica ozljede kralježnične moždine, Parkinsonove bolesti i sl. Manifestira se ovisno o mjestu ozljede (centralno ili periferno). Zbog povišenog tlaka u mokraćnom mjehuru može se razviti vezikoureteralni refluks (urin se vraća prema bubregu) i kronično zatajenje bubrega.
Prekomjerno aktivan mjehur (PAMM) uključuje učestalo mokrenja s ili bez pojačanog nagona na mokrenja, noćno mokrenje, te odlazak na WC bez odlaganja. Uzrok je slabost mišićnog tkiva samog mjehura kao posljedica oštećenja živčanog sustava, koji kontrolira njihov rad ili otežanog otjecanja mokraće zbog promjena u mokraćnoj cijevi. Učestale upalne promjene ili operacije mogu dovesti do suženja u mokraćnom sustavu, te pacijentice mokre male količine mokraće, imaju osjećaj da ide “kap po kap”, a na kraju nemaju osjećaj da su ispraznile mjehur.
Neurogeni mjehur nastaje kao posljedica ozljeda živčanog sustava. Ako se radi o ozljedi središnjeg dijela neurološkog sustava mjehur ima mali kapacitet zbog jakog tonusa detruzora. Ako se radi o perifernoj neurološkoj ozljedi nastat će retencija urina i preko 1000 ml.
Prelijevajuća inkontinencija nastaje zbog prerastegnutosti mokraćnog mjehura i nemogućnosti njegovog pražnjenja. Karakterizirana je nekontroliranim mokrenjem te učestalim izmokravanjem malih količina urina uz osjećaj nepotpunog izmokravanja. Posljedica nepotpunog izmokravanja je retencija urina praćena mokraćnim infekcijama. Najčešći uzroci su neurološke lezije gornjeg i donjeg motoneurona, opstrukcije (tumori, stikture, fibroze, zdjelične mase, potpuni uterovaginani prolaps), lijekovi (triciklički antidepresivi, antikolinergici, alfa agonisti) te osnovne bolesti (dijabetes, psihoza, hipotireoidizam).
Inkontinencija u trudnoći se pojačava ili pojavljuje s visokom učestalošću: od 15% trudnica u ranoj trudnoći do 60% u trećem trimestru. Razlog za pojavu inkontinencije je u prvom redu rast maternice koja pritišće mjehur, ispunjava trbušnu šupljinu i povećava tlak u abdomenu. Tako nastaju uvjeti za gubitak urina prilikom napora, ali i za učestalo mokrenje zbog smanjenog kapaciteta mokraćnog mjehura. Također, u trudnoći se mijenja sastav kolagena tj. vezivne građe potpornog tkiva zdjelice, što dovodi do spuštanja zdjeličnih organa. Posebnu pažnju treba obratiti na simptome upale mokraćnog mjehura zbog mogućnosti razvoja infekcije mokraćnih puteva.
Među rizične čimbenike ubrajamo i hipoestrogena stanja, stanja u kojima postoji manjak estrogena, kao što je prije svega menopauza, period dojenja, te kod uzimanja antiestrogenih lijekova.
Mogućnosti liječenja uključuju promjenu životnih navika, svakodnevne vježbe za jačanje mišića dna zdjelice, medikamentoznu terapiju kojom se potiče aktivnost mjehura te hormonsku terapiju u starijoj životnoj dobi, a ako uspjeh izostane preostaje i operativno liječenje.
Antikolinergici i antimuskarinski lijekovi koriste se za liječenje urgentne inkontinencije, odnosno pacijentica s pretjerano aktivnim mjehurom.
Metoda izbora u liječenju stres inkontinencije je operativni korekcijski zahvat. Inkontinencija se može operativno riješiti abdominalnim, vaginalnim i abdominalno-vaginalnim pristupom. Cilj kirurškog liječenja inkontinencije je obnoviti normalne anatomske odnose u maloj zdjelici. Postoji više od dvjesto operativnih metoda što dokazuje ozbiljnost problema i raznolike mogućnosti kirurškog liječenja inkontinencije.
Kod žena starije životne dobi, zatim kod žena kod kojih postoji kontraindikacija za operativni zahvat ili kod žena koje ne žele operativni zahvat koriste se pesari ili intravaginalni prstenovi. S njima je moguće postići kontinentnost kod pacijenata ali je njihova primjena ipak ograničena. Budući da se radi o stranom tijelu, nerijetko dolazi do infekcije rodnice, dekubitusa i krvarenja, što ograničava njihovu primjenu.
Također kod blažih i umjerenih stresnih inkontinencija urina preporučuje se funkcionalna elektrostimulacija /FES/; stimulacija strujom jačine 35 mA u trajanju od 1,5- 2 sata dnevno, tijekom tri mjeseca, te se na taj način postiže jačanje tonusa i kontraktilnosti mišića dna zdjelice.
Ako se inkontinencija ne može u potpunosti kontrolirati s ciljanim liječenjem, na tržištu postoji posebno oblikovani ulošci i pelene za inkontinenciju koje pomažu pacijentima da se osjećaju ugodno i suhima.
Vodeći proizvođač programa za inkontinenciju je švedska firma Attends, s dugogodišnjom tradicijom čiji proizvodi su dermatološki testirani, ne sadrže lateks niti PVC.
Za vrlo blagi do umjereni oblik inkontinencije namijenjeni su ulošci s posebno velikom moći upijanja Attends Soft . Zbog brzog upijanja urina posebno su pogodni za kožu te pružaju osjetnu suhoću, a oblikom prilagođeni tijelu sigurno štite i diskretni su za nošenje.
Temeljem testiranja, a zbog svoje kvalitete, Attends je već 8 godine za redom dobitnik certifikata proDERM. Testiranje je pokazalo da su Attends proizvodi izvrsni za očuvanje zdravlja kože kod pacijenata s inkontinencijom.
Produženjem životnog vijeka inkontinencija predstavlja sve češći problem, zato je potrebno o tome otvoreno razgovarati.
Današnja medicina i tehnologija svojim bogatim programom nudi pomoć za umanjenje posljedica i neugodnosti uzrokovane inkontinencijom.
Mr. sc. dr. med. Lenija Pavić Lugović, spec. ginekologije i porodiljstva