Što je dijabetes?
Dijabetes ili šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronična bolest u kojoj su razine glukoze u krvi povišene. Većina hrane koju konzumiramo se pretvara u glukozu, a tu glukozu naš organizam koristi za energiju. Inzulin je hormon kojeg proizvodi gušterača, a služi za regulaciju razine glukoze u krvi na način da omogućava ulazak glukoze u stanice gdje se pretvara u energiju za naš organizam. Ako inzulina nema ili ga gušterača ne luči dovoljno, glukoza ne može ući u stanice nego ostaje u krvi čime se javlja povišena razina glukoze u krvi i dolazi do razvoja bolesti.
Vrste dijabetesa:
Dijabetes tipa 1
Dijabetes tipa 1 se još naziva i dječji, mladenački ili inzulin ovisni oblik dijabetesa. Od ukupnog broja oboljelih ovom tipu pripada oko 7-10 %. Najčešće se javlja kod djece i mladih ljudi, no može se javiti i u kasnijoj dobi. Više o dijabetesu tipa 1 možete pročitati ovdje.
Dijabetes tipa 2
Dijabetes tipa 2 je najčešći oblik šećerne bolesti. Od ukupnog broja oboljelih ovom tipu pripada preko 80%. Ovu vrstu dijabetesa karakterizira dovoljna količina inzulina, no stanice na periferiji su otporne na njegovo djelovanje. Najčešće od ovog oblika dijabetesa obolijevaju odrasle osobe. Više o dijabetesu tipa 2 možete pročitati ovdje.
Gestacijski dijabetes
Ovaj tip dijabetesa se javlja u trudnoći zbog djelovanja hormona koji ometaju djelovanje inzulina. Oko 5% trudnica ima ovu dijagnozu. U većini slučajeva, bolest prestaje nakon trudnoće. Više o gestacijskom dijabetesu možete pročitati ovdje.
Komplikacije dijabetesa:
Hipoglikemija
Hipoglikemija je najčešća komplikacija liječenja dijabetesa. Može biti po život opasna i javlja se kada razina glukoze u krvi padne ispod 3.9 mmol/l. Najčešće se javlja kod osoba koje boluju od dijabetesa tipa 1, ali i kod osoba s dijabetesom tipa 2 koje se liječe inzulinom ili oralnim dijabetičkim lijekovima.
Veći rizik od nastanka hipoglikemije nastaje ako se preskaču ili odgađaju obroci te ako se u tijelo ne unosi dovoljno ugljikohidrata. Fizička aktivnost pojačava iskorištavanje glukoze u tijelu pa također može doći do hipoglikemije ako se ta fizička aktivnost ne uskladi s većim unosom ugljikohidrata ili manjom dozom inzulina.
Simptomi hipoglikemije mogu varirati od blagih (umor, drhtavica, osjećaj gladi, zbunjenost, glavobolja, vrtoglavica, zamagljeni vid…) pa sve do teških (pojava grčeva i koma).
Osobe koje se liječe inzulinom ili oralnim dijabetičkim lijekovima mogu prevenirati hipoglikemiju:
-redovnim samokontrolama glukoze glukometrom
-redovnim uzimanjem obroka
-konzumiranjem preporučenih namirnica od strane svog liječnika ili nutricionista.
Ukoliko do hipoglikemije ipak dođe (razina glukoze manja od 3.9 mmol/l) odmah treba unijeti 15-20 g ugljikohidrata (npr. 4 tablete glukoze, 0.5 čaše voćnog soka, 1 jušnu žlicu šećera ili meda). Nakon 15 minuta je potrebno ponovno provjeriti razinu glukoze u krvi, a ako je još uvijek preniska, potrebno je unijeti još 15-20 g ugljikohidrata. Pričekati još 15 min pa ponovno provjeriti razinu glukoze i ponavljati korake dok razina glukoze u krvi ne poraste do ciljane razine. Ako je razina glukoze toliko niska da si osoba nije sposobna sama pomoći, potrebno je primijeniti glukagon. Glukagon je hormon koji podiže razinu glukoze u krvi. O njegovoj primjeni je potrebno konzultirati se sa liječnikom obiteljske medicine.
Dijabetička ketoacidoza
Dijabetička ketoacidoza je vrlo ozbiljna komplikacija dijabetesa koja najčešće pogađa osobe s dijabetesom tipa 1. Do ketoacidoze dolazi većinom pri samom otkriću bolesti, nakon prestanka ili neredovitog primjenjivanja inzulinske terapije, kod liječenja kortikosteroidima ili kvara inzulinske pumpe. Česti je uzrok hospitalizacija i obilježava je visoka smrtnost, čak 7-9%.
Nastaje kod nedostatka inzulina i porasta hormona kao što su adrenalin, noradrenalin, glukagon, kortizol i hormon rasta. Tijelo tada ne može iskoristiti glukozu što dovodi do pojačane razgradnje masti koje se metabolizmom u jetri pretvaraju u ketokiseline tj. ketone. Ketoni služe kao alternativni izvor energije i povećavaju kiselost organizma.
Osim kod dijabetesa tipa 1, ketoacidoza se može javiti i kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 i to najčešće u stanjima teških infekcija ili liječenja kortikosteroidima.
Simptomi dijabetičke ketoacidoze mogu biti: visoka koncentracija glukoze u krvi, jak osjećaj žeđi, mučnina, učestalo mokrenje, povraćanje, bol u trbuhu, zadah po acetonu, slabost, poremećaj govora, smetenost, iscrpljenost…
Pri sumnji na dijabetičku ketoacidozu potrebno je provjeriti koncentraciju ketona u krvi glukometrom ili trakicom u urinu. U slučaju pozitivnog testa potrebno se odmah javiti u hitnu ambulantu zbog brzog liječenja.
Hiperosmolarno neketotično stanje
Hiperosmolarno neketotično stanje se najčešće javlja kod starijih i pretilih pacijenata s dijabetesom tipa 2. Ima vrlo visoku smrtnost koja iznosi 5-20%. U ovom stanju visoka razina glukoze u krvi dovodi do prekomjernog mokrenja i samim time i dehidracije. Dehidracija uzrokuje koncentriranje krvi čime dolazi do daljnjeg porasta glukoze i stvara se tzv. začarani krug. Razlika ovog stanja od dijabetičke ketoacidoze je u odsutnosti ketona.
Razvoj hiperosmolarnog neketotičnog stanja mogu uzrokovati srčani i moždani udar, upala gušterače, pretjerana konzumacija alkohola, primjena kortikosteroida…
Od simptoma se osim hiperglikemije javlja mučnina i povraćanje, a nakon dužeg vremena može doći i do izraženih neuroloških simptoma kao što su pospanost, letargija i slabost udova.
Budući da je po život opasno stanje, osobe s hiperosmolarnim neketotičnih stanjem je potrebno što prije hospitalizirati i liječiti.
Za sve ove komplikacije je važna prevencija.
Naglasak je na:
-edukaciji oboljelih osoba o pravilnoj prehrani
-redovitom provođenju fizičke aktivnosti
-dobroj regulaciji glukoze u krvi
-redovitim samokontrolama
-prepoznavanju ranih simptoma komplikacija.
Neka vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal
