Hidracija predstavlja unos odgovarajućih količina tekućine u organizam. Kod osoba starije životne dobi voda čini 50 % organizma. Tekućina se tijekom dana gubi disanjem, znojenjem, stolicom i mokrenjem. Osobe starije životne dobi imaju smanjen osjećaj žeđi. Na smanjenje unosa tekućine (osobito vode) mogu utjecati neke bolesti i stanja poput staračke demencije i Alzheimerove bolesti kod kojih se događa da osoba jednostavno zaboravi unijeti dovoljno tekućine u organizam.
Prema smjernicama za unos vode preporučuje se najmanje 1500 mililitara tekućine dnevno, osim u slučajevima nekih bolesti i stanja kod kojih je potrebno ograničiti unos.
Dehidracija
Posljedica neadekvatnog unosa tekućine je dehidracija. Dehidracija je stanje koje rezultira redukcijom ukupne tekućine u organizmu. Ovo stanje može dovesti do teških oštećenja organa i organskih sustava, a to na koncu može dovesti do smrti. Prema nekim istraživanjima 85 % starijih od 85 godina unosi manje od jedne litre vode dnevno, a čak 27 % starijih osoba smještenih u domovima za starije i nemoćne u bolnice dolaze u stanju teške dehidracije. Kod starijih osoba dehidraciju mogu izazvati bolesti, nuspojave lijekova te ona nije uvijek povezana uz unos tekućine.
Dehidracija je rizični faktor za određene bolesti, a neke od njih su: delirij, tromboembolija, infekcije, bubrežni kamenci, opstipacija, otkazivanje bubrega, disbalans elektrolita, hipertermija, produženo cijeljenje rana.
Dehidracija najčešće nema tipičnih simptoma te dolazi uz prisutnost određenih kroničnih bolesti. Na slab turgor (elastičnost) kože ne možemo se osloniti kao na pouzdan simptom, ali možemo posumnjati. Neki od simptoma dehidracije su: suha sluznica usta, suh, obložen i izbrazdan jezik, akutno blijeda koža, nestabilnost, mokrenje malih količina tekućine, taman urin neugodnog mirisa, neadekvatan biokemijski nalaz uree, kreatinina i elektrolita.
Prevencija dehidracije
Kako bi prevenirali dehidraciju potrebno je voditi računa o važnosti kontinuirane edukacije osoba starije životne dobi o odgovarajućem unosu tekućine, vrsti tekućine koja se unosi te adekvatnom rasponu unosa tekućine (ne uzimati prevelike količine tekućine jednokratno).
Piramida unosa tekućine pokazuje da je voda najbolji odabir kada govorimo o hidraciji, zatim dolazi čaj te kava na koju treba obratiti pozornost radi diuretskog učinka. Nakon toga se nalaze sokovi i juhe od povrća te mlijeko. Na samom vrhu se nalazi alkohol kojeg treba izbjegavati.
Kako motivirati stariju osobu na unos tekućine?
Kako bi spriječili pojavu dehidracije i povećali hidraciju kod starijih osoba moramo im objasniti važnost unosa propisane tekućine, dogovoriti vrijeme i količinu pijenja tekućine kroz 24 sata. Potrebno je osobi starije dobi osigurati svježu vodu i slamku ili napitak koji preferira. Najbolje bi bilo tekućinu staviti pokraj kreveta ili drugdje gdje je nadohvat ruke starije osobe. Osigurati pomoć starijoj osobi prilikom pijenja ako ne može piti samostalno. Moramo ograničiti unos kave, čaja i sokova koji imaju diuretski učinak ili sadrže puno šećera.
Potrebno je obratiti pozornost na simptome dehidracije ili promjene u ponašanju starije osobe. Educirati osobu starije dobi da se ne oslanja na žeđ kako bi uzela tekućinu nego da to čini kontinuirano tijekom cijelog dana. Kada starija osoba osjeti žeđ vjerojatno je već došlo do dehidracije organizma.
Dolaskom toplijeg vremena potrebno je povećati unos tekućine jer je pojačano i gubimo iz organizma.
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal!
