Što je hepatitis?
Hepatitis se definira kao upala jetre. Uzroci hepatitisa mogu biti različiti, ali najčešće se radi o virusnom hepatitisu. Zahvaća jetru, a ako se ne liječi, može dovesti do uništenja njezinih stanica te potpunog zatajenja jetre. Virusni hepatitis je vodeći uzrok raka jetre i transplantacije u Europi. Većina oboljelih, prema službenim procjenama čak 95%, ni ne zna da nosi ovu bolest jer su simptomi veoma blagi ili ih čak ni ne primijete.
Vrste hepatitisa
Prema trajanju hepatitis može biti:
Akutni ili kratkotrajni – iznenadna kratkotrajna upala jetre koja može biti teška i prijeći u kronično stanje. Simptomi akutnog virusnog hepatitisa mogu se pojaviti naglo ili postupno. Blagi simptomi često se zamijene s gripom. Najčešće se pojavljuje umor, povišena temperatura, probavne smetnje, mučnina, povraćanje, proljev, dehidracija i tamna mokraća. Kod nekih pacijenata pojavljuje se žutica te se često bolest tek tada dijagnosticira.
Kronični ili dugotrajni – stanje trajne upale jetre duže od 6 mjeseci.
Prema načinu prijenosa te načinu kako zahvaćaju i oštećuju jetru virusni hepatitisi se dijele na:
Hepatitis A – zarazni hepatitis. Često se još naziva zarazna žutica ili bolest prljavih ruku. Prenosi se oralnim putem, kontaminiranom vodom i hranom te izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom (spolnim putem). Nikad ne prelazi u kroničnu bolest, uvijek ostaje akutan.
Hepatitis B i C– prenosi se isključivo s čovjeka na čovjeka. Virus hepatitisa B nalazi se kod zaraženih ljudi najviše u krvi, ali i u drugim tjelesnim tekućinama. Tri najvažnija načina širenja hepatitisa B su: krvlju (npr. ubod na zaraženu iglu, dijeljenje pribora za intravensko ubrizgavanje droga), nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim i analnim), s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda, a moguće je i dojenjem.
Hepatitis B je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B, a koja može biti blaga i trajati nekoliko tjedana, ali i ozbiljna doživotna infekcija (kronični hepatitis B). Akutni hepatitis B traje do 6 mjeseci i najčešće je blažeg oblika, ali može biti i teži, te zahtijevati hospitalizaciju.
Kod hepatitisa C čak 75-85% oboljelih prelazi u kronični oblik bolesti. Nakon prosječno 20-ak godina u 60-70% kroničara razvije se ciroza ili rak jetre. Oko 25% raka jetre uzrokovano je virusom hepatitisa C. Budući da često bolest nema nikakvih simptoma, zaraženost je jedino moguće otkriti testiranjem na antitijela na ovaj virus.
Hepatitis D – upala jetre uzrokovana akutnom ili kroničnom infekcijom virusom hepatitisa D (HDV). Javlja se jedino kod nekih osoba koje su već zaražene hepatitisom B.
Hepatitis E – prenosi se kroz probavni sustav, uglavnom konzumiranjem kontaminirane hrane i vode onečišćene fekalijama te izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Naziva se još i „bolest prljavih ruku“. Može se prenijeti i konzumacijom zaraženog te nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa ili drugih svinjskih prerađevina (npr. svinjska jetrena pašteta i kobasice), mesa jelena te sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode. Inkubacija traje u prosjeku 40 dana, a u većini slučajeva simptomi su blagi i prolaze spontano. Infekcija može prijeći u kroničnu kod pacijenata s oslabljenim imunitetom te kod njih postoji rizik od razvoja teške ciroze jetre.
Prevencija hepatitisa
Kod hepatitisa A postoji cjepivo, a preporučuje se kada planiramo putovanje u zemlje u kojima vlada ovaj virus. Iste mjere prevencije preporučaju se za hepatitis E, ali za njega ne postoji cjepivo. Važna je redovita i pravilna higijena i izbjegavanje konzumiranja sirovog voća i povrća, vode i leda iz nesigurnih izvora.
Osnovna prevencija hepatitisa B je preventivno cijepljenje. Mjere prevencije hepatitis B infekcije uključuju edukaciju o mjerama zaštite i izbjegavanju rizičnih izlaganja, cijepljenje i davanje seruma nakon izlaganja virusu, pravilno steriliziranje medicinske opreme, obvezno testiranje donirane krvi, sjemena, tkiva i organa, testiranje trudnica, borba protiv ovisnosti, sprječavanje dijeljenja pribora među intravenskim ovisnicima, te rano otkrivanje i liječenje oboljelih.
Za razliku od hepatitisa B, ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C. Rizik infekcije možemo smanjiti izbjegavanjem ubrizgavanja droga kod ovisnika priborom kojeg je koristila druga osoba, spolnog odnosa bez prezervativa s osobom zaraženom HCV-om, izbjegavanjem dijeljenja oštrih predmeta na kojima može biti krvi (npr. britvice za brijanje) kao i tetoviranja, piercinga i akupunkture s kontaminiranom opremom.
Liječenje hepatitisa
Hepatitis A organizam sam svlada za nekoliko tjedana, a isti slučaj je i sa hepatitisom E.
Kod hepatitisa C oko 20% zaraženih pobijedi bolest bez lijekova, ali 55-85% razvije kroničnu upalu i cirozu jetre te je liječenje nužno. Liječenje ovisi o genotipu virusa te se po tome određuje terapija.
Kod hepatitisa B do 10 % bolesnika kasnije razvije kronični hepatitis. U svijetu oko 15 milijuna zaraženih ima kombinaciju zaraze hepatitisom B i D (obzirom da se hepatitis D razvija samo kod osoba već zaraženih hepatitisom B). Liječenje se svodi na simptomatsko jer nema specifične terapije za akutni hepatitis B. Više od 90% odraslih oporavi se u roku od godinu dana prirodnim putem.
Za obnovu jetre uz konzultaciju s liječnikom mogu se koristiti i neki prirodni pripravci koji sadrže silimarin te ubrzavaju oporavak jetrenih stanica.
Virusni hepatitisi, osobito hepatitisi B i C, predstavljaju globalni javnozdravstveni problem. Stoga se sve više sredstava ulaže u podizanje svijesti o prevenciji zaraze hepatitisom kako bi se edukacijom i preventivnim djelovanjem smanjilo njegovo širenje.
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal!
