Dijabetes i prehrana

Dijabetes

Dijabetes ili šećerna bolest (Diabetes mellitus) kronična je bolest u kojoj se javlja povišena razina glukoze u krvi. Hrana koju unosimo u organizam uz pomoć enzima i probave pretvara se u glukozu koju organizam koristi kao gorivo za energiju. Inzulin, koji se proizvodi u gušterači, omogućava glukozi da uđe u stanice gdje dolazi do pretvorbe šećera u energiju. Višak šećera pohranjuje se u mišiće i jetru. Ako inzulina nema ili ga nema dovoljno šećer nema svog prijenosnika za ulazak u stanice te ostaje u krvi. Time se povećava njegova koncentracija u krvi i dolazi do razvoja bolesti.

Dijabetes je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema svijeta. On je globalna epidemija modernog društva ponajviše uzrokovana načinom života. Porast debljine, fizička neaktivnost i nezdrava, brza prehrana posljedica su promijene načina života zadnjih godina koje su rizični za razvoj ove dijagnoze.

Tipovi dijabetesa

Dva su osnovna tipa dijabetesa: dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Kod tipa 1 dijabetesa gušterača ne proizvodi inzulin. Odnosno, zbog poremećaja u imunološkom sustavu stvaraju se antitijela koja za cilj imaju uništavanje vlastitih stanica gušterače koje su inače odgovorne za stvaranje inzulina. Bolest i pojava simptoma razviju se tek nakon što se uništi između 70 i 90% tih stanica. Ovaj se tip dijabetesa obično javlja kod djece i mlađih osoba, ali to nije pravilo. Kod dijabetesa tipa 2 javlja se smanjen učinak proizvedenog inzulina. On je uglavnom vezan za stariju do bi uzima čak 90% od ukupnog broja oboljelih od dijabetesa. Njegovu nastanku pogoduju i neke životne navike koje se uglavnom vežu uz nezdravi način života. Najčešće se dijagnosticira u već razvijenom stadiju kada je najčešće zahvatio i druge organe, odnosno, prouzročio neke dodatne komplikacije.

Poznati su i još neki tipovi dijabetesa poput: dijabetesa u trudnoći, dijabetes nakon upale gušterače ili nakon uzimanja kortikosteroida. Ali ovi tipovi su puno rjeđi.

Važnost prehrane

Osim poznate i prisutne terapije za regulaciju dijabetesa, kod liječenja ove bolesti od izuzetne je važnosti prehrana. Osim prehrane liječenju pogoduju tjelesna aktivnost, smanjenje prekomjerne tjelesne težine te prestanak pušenja.

O važnosti prehrane kod dijabetesa govori se i iz razloga prevencije. Primjerenom prehranom može se prevenirati nastanak i razvoj dijabetesa neovisnog o inzulinu, odnosno, dijabetesa tipa 2 za koji se zna da se javlja u starijoj životnoj dobi.

Svi dijabetičari trebali bi se voditi činjenicom da je uz edukaciju, samokontrolu i tjelovježbu, pravilna prehrana osnovna i početna točka u liječenju ove bolesti.

Dijabetička dijeta treba biti uravnotežena u unosu određenih namirnica. Adekvatan unos pojedinih kategorija namirnica može prevenirati razvoj dijabetesa, a kod osoba koje već imaju dijagnozu temelj je liječenja. Svakodnevno tijelu treba pružiti unos raznovrsne i uravnotežene prehrane. Ono mora biti opskrbljeno ugljikohidratima, mastima i bjelančevinama kao glavnim izvorom energije, ali i vitaminima, mineralima i neenergetskim tvarima.  

Temelj prehrane je pravilno planiranje pod čime se podrazumijeva unos energije, ritam obroka i sastav obroka. Dnevni unos individualna je stavka za svakog oboljelog i računa se na temelju tjelesne mase i aktivnosti.

Primjer računanja dnevnog kalorijskog unosa:

•dnevne kalorijske potrebe za osobe sa standardnom tjelesnom masom (ITM = 18.5 kg/m2- 24.0 kg/m2):

              tjelesna masa x 25 kcal (105 kJ) + dodatak na tjelesnu aktivnost

•dnevne kalorijske potrebe s tjelesnom masom manjom od standardne (ITM< 18.5kg/m2):

              tjelesna masa x 25 kcal (105 kJ) + 500 kcal (2100 kJ) +3,5-10 kcal po kg tjelesne mase (za tjelesnu aktivnost)

•dnevne kalorijske potrebe za osobe s prekomjernom tjelesnom masom (ITM > 24.0 kg/m2):

              tjelesna masa x 25 kcal (105 kJ) -500 kcal (2100 kJ)

Pridržavanjem pravila prehrane mogu se uz terapiju dodatno poboljšati dnevne vrijednosti GUKa.

Dijabetička dijeta

Dijabetička dijeta temelj je liječenja bolesti, bez obzira na tip dijabetesa i dodatnu terapiju koju bolesnik ima. Riječ je o uravnoteženoj i raznovrsnoj prehrani, prilagođenoj potrebama, mogućnostima i navikama oboljelih. Ograničenja se odnose samo na koncentrirane ugljikohidrate (šećer, med, pekmez, slatki napitci, itd.), životinjske masnoće, alkohol i sl., na ono što nije dobro ni za zdrave osobe. Kao i zdravima i osobama sa šećernom bolešću dijetna prehrana mora osigurati sve hranjive tvari, neophodne za normalno funkcioniranje organizma, rast i razvoj. To su ugljikohidrati, masnoće i bjelančevine, kao glavni izvori energije te vitamini i minerali, kao neenergetske tvari. Optimalni odnos među njima je: ugljikohidrati 55 do 60%, masnoće 25 do 35% i bjelančevine 10 do 20%. Vitamini i minerali, iako se nalaze u malim količinama, neophodni su za normalno odvijanje mijene tvari.

Osnovne kategorije hrane

Sve bi osobe trebale biti upoznate s osnovnim kategorijama hrane, a od velike je važnosti to i za osobe s dijagnozom dijabetesa. Tri su glavne velike skupine namirnica, a to su protein, ugljikohidrati i masti.

Primjer proteina su meso, riba, jaja, mlijeko, jogurt, sir, mahunarke, žitarice, orašasti plodovi, chia sjemenke i klice. Ugljikohidratima su bogate namirnice poput mrkve, krumpira, voća i mliječnih proizvoda, ali i mahunarke i žitarice koje su već spomenute i kao izvor proteina. Što se tiče masti njih treba birati iz zdravih izvora. Valja spomenuti sjemenke koje se često premalo spominju, a važan su izvor zdravih masnoća.

Brojanje ugljikohidratnih jedinica

Kod dijabetesa tip 1 i kod kasnije faze dijabetesa tipa 2, koji se liječe intenziviranom inzulinskom terapijom ili inzulinskim pumpama, najprihvatljiviji način pravilne prehrane je primjena metode brojanja ugljikohidrata tj. ugljikohidratnih jedinica u svakom obroku te prema izračunu određivanje potrebne doze inzulina.

Zbog jednostavnijeg računanja količine ugljikohidrata u namirnici, računa se da 15 g ugljikohidrata iznosi jednu ugljikohidratnu jedinicu. Ovisno o tome koliko se grama ugljikohidrata konzumira, potrebno je izračunati koliko je to ugljikohidratnih jedinica.

Mjerenje obroka uz pomoć jedinica podrazumijeva određivanje jedinica ugljikohidrata koji sadrži određena namirnica, na temelju čega se može procijeniti koliko je potrebno za razgradnju obroka i koliko obrok može povisiti šećer u krvi. Broje se sve namirnice koje unesemo u organizam tijekom dana, što znači i jedinice koje se odnose na voćni sok ili alkohol, dodaci hrani, poput majoneze, kao i ulje koje se koristi u salatama.

Postoje tri razine optimalnog unosa ugljikohidratnih jedinica što ovisi o tjelesnoj masi oboljelog. Tako bi pothranjene osobe dnevno trebale unositi 18 ugljikohidratnih jedinica, normalno uhranjeni 14, a pretile osobe 10 ugljikohidratnih jedinica. Njihov unos potrebno je rasporediti kroz dan.

Pomoć iz Elbi Medikala!

Kako bi Vam olakšao planiranje Vaših obroka i pravilno računanje, Elbi Medikal je na web stranici u dijelu dijabetes oformio dio PREHRAMBENI SAVJETI.

Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu.

Vaš Elbi Medikal