Artritis

O artritisu

Artritis (grč. Arthros = zglob) jest upalna bolest koja najčešće zahvaća zglobove, tj. smatra se upalom zglobova i jedna je od reumatskih bolesti. Najčešće pogađa ljude u dobi između 30 i 50 godina.

Artritis se manifestira jakom boli u zglobovima, oticanjem i pojavom crvenila na mjestu upale.

Artritis često zovu još i reumatizmom, ali to nije potpuno točno, budući da je artritis upala zglobova, a reumatizam može biti i nešto drugo, npr. trošenje.

Artritis je bolest zglobova, odnosno mjesta na kojem se kosti dodiruju. Može se pojaviti u jednom ili više zglobova odjednom. Promjene uglavnom započinju na malim zglobovima prstiju ruke i noge, šake, stopala, na ručnom zglobu, laktu i gležnjevima.

Rizični čimbenici za nastanak artritisa

Unatoč brojnim istraživanjima još uvijek je uzrok većine vrsta artritisa nepoznat, međutim, neke stvari utječu na njegovu pojavu. A to su:

Starost – Utječe na trošenje hrskavice u zglobovima te istrošenost dovodi do upale.

Genetski faktor – Ako u obitelji imate reumatoidni artritis, ankilozirajući spondilitis i lupus velika je vjerojatnost da i vi naslijedite artritis.

Tjelesna težina – Veća tjelesna težina utječe na opterećenje zglobova kao što su koljena i gležnjevi te se zglobovi brže troše.

Ozljede – Velika sportska opterećenja koja znaju dovesti i do ozljeda kasnije mogu biti razlog artritisa.

Naporan rad – Svakodnevno naprezanje zglobova pospješuje veće i brže trošenje zglobova i pojavu artritisa.

Infekcija – Ako neka infekcija nije potpuno izliječena vjerojatno će se razviti u upalu u zglobu.

Vrste artritisa

Postoji više od 100 različitih vrsta artritisa ili oblika artritisa. Najčešći je reumatoidni, ali postoje još i osteoartritis, giht ili urični artritis, tendinitis ili upala tetiva, spondilitis i ankilozirajući spondilitis.

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je autoimuna bolest u joj su zglobovi, obično oni šake i stopala, simetrično zahvaćeni upalom koja uzrokuje otok, bol, a često i propadanjem unutrašnjosti zglobova. Bolest se javlja dva do tri puta češće kod žena nego kod muškaraca.

Početak bolesti je obično između 25 i 50 godina života. Kod nekih osoba bolest splasne spontano, a liječenje u 75% ljudi poboljšava simptom. Međutim, najmanje 1 od 10 ljudi ostane invalid. Kod ove bolest imunološki sustav napada tkivo koje oblaže i okružuje zglobove.

Reumatoidni artritis započinje iznenada i s više upala zglobova odjednom. Upala je obično simetrična, kada je zahvaćen zglob na jednoj strani tijela, isti zglob je također zahvaćen na drugoj strani tijela. Promjene započinju na malim  zglobovima.

Zglobovi su jako bolni i često ukočeni pogotovo nakon ustajanja ujutro iz kreveta ili nakon dužeg mirovanja. Ljudi se osjećaju umorno i iscrpljeno.

Ponekada se može javiti i povišena tjelesna temperatura i upala krvnih žila (vaskulitis) koja dovodi do oštećenja živaca i kože potkoljenice (ulcer). Upala ovojnice pluća (pleuritis), srca (perikarditis) ili plućnog parenhima može uzrokovati bol u prsnom košu, otežano disanje i poremećaj rada srca.

Simptomi reumatoidnog artritisa

• gubitak tjelesne težine, malaksalost i groznica
• otečenost i bol u zglobovima (najčešće simetrična)
• osjećaj topline zglobova na dodir
• deformacija zglobova
• upala krajnjih arterija koja uzrokuje potkožne čvoriće ili kvržice, najčešće u području lakta
• vretenasti otoci mekog tkiva oko oboljelih zglobova – nakupljanje tekućine (posebno u koljenima), u rjeđim slučajevima u zglobnoj vrećici iza koljena (Bakerova cista)

Dijagnoza reumatoidnog artritisa

Rengenskom snimkom i specijalnom krvnom pretragom se uglavnom dijagnosticira reumatoidni artritis. Ponekada je potrebno i višemjesečno promatranje osobe da bi se postavila dijagnoza.

Liječenje reumatoidnog artritisa

Liječenje reumatoidnog artritisa treba biti agresivno u ranoj fazi bolesti tako da se spriječi nastanak deformacije i trajnog oštećenja hrskavice, zglobova i kostiju. Za smanjenje upale i usporavanje oštećenja zglobova koriste se kortikosteroidi koji kratkoročno mogu poboljšati stanje, no dugoročna primjena može izazvati ozbiljne nuspojave te isto tako s vremenom gubi na učinkovitosti.

Jako je važna i fizikalna terapija uz napomenu da je preporuka da se ciljana terapija provodi tek nakon što se lijekovima smiri sustavna upala kako bi se postigao učinak na zglobne strukture. Program fizikalne terapije određuje specijalist fizikalne medicine nakon uvida u nalaze obrade i radioloških snimki bolesnika.

Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i kontrola tjelesne težine jako su važni kod liječenja reumatoidnog artritisa. Osobama s prekomjernom težinom savjetuje se gubitak kilograma radi olakšavanja simptoma.

U prehranu je potrebno uvesti:

• hranu s niskim udjelom zasićenih masnoća i visokim udjelom antioksidanata (trešnje, svježi ananas, kelj, špinat i paprika)
• hranu bogatu željezom (brokula, kelj, prokulica, cvjetača, grašak, riba)
• namjernice bogate sumporom koji je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju te pomaže pri apsorpciji kalcija (šparoge, jaja, češnjak , luk)
• hrana bogata Omega – 3 masnim kiselinama (lanene sjemenke)
• namjernice bogate jodom i one koje potiču rad jetre te djeluju na detoksikaciju krvi
• hladno prešana i nerafinirana ulja (maslinovo)
• aminokiseline (riža, raž i pšenica )

Hrana koju treba izbjegavati:

• hranu bogatu zasićenim masnim kiselinama
• mlijeko i mliječne proizvode
• konzervanse i aditive u hrani
• rafiniranu hranu, kruh i tjesteninu
• veliku količinu crvenog mesa
• alkohol, duhan, kofein, citruse
• sol i hranu bogatu šećerom

Oboljelima od artritisa preporučuje se boravak na svježem zraku i suncu s obzirom na to se tako ubrzava sinteza vitamina D, koji je neophodan za pravilnu funkciju i sintezu kalcija u zglobovima.

Artritis je neizlječiv, ali je potrebno ublažiti simptome. Na inicijativu liječnika mogu se prepisati protuupalna sredstva i lijekovi protiv bolova. Nesteroidni protuupalni lijek je acetilsalicilna kiselina (aspirin) i ibuprofen koji smanjuju otok zgloba i olakšavaju bol. Također, jako pomaže magnetna terapija jer prodire u dubinu zgloba i djeluje na stanice. Ona dokazano smanjuje bol, oticanje i vraća pokretljivost.

Da bi si olakšali simptome reumatoidnog artritisa možete si pripremiti kupku od gorke soli. Također, možete pripremiti i vruću kupku u koju se stavlja ulje od lavande (dvije kapi).

Nadalje, pomoći mogu i čajevi od celerova sjemena, čaj od žabnjaka, čaj od majčine dušice, čaj od koprive ili korijandera i čaj od korijena maslačka.

Jako je važan vitamin D kojeg ima u lososu, tuni, skuši, sardini, margarinu, jajima i jetricama.

Osteoartritis

Osteoartritis je česta vrsta artritisa, a nastaje kao posljedica trošenja hrskavice u zglobu. Istrošenost zgloba dovodi do toga da se hrskavica toliko ošteti te se na rubu zgloba stvaraju šiljaste izrasline i krhotine, što na kraju uzrokuje upalu.

Čak 60 % ljudi starijih od 65 godina boluje od osteoartritisa. Češće obolijevaju žene koje također imaju i težu kliničku sliku. Glavni rizični faktori su starija životna dob, povećana tjelesna težina, preopterećenje zglobova, ozljede hrskavice, meniskusa i ligamenata, prijelomi kostiju.

Osteoartritis će se javiti kao simptom boli u koljenima, kukovima, stopalima i kralježnici, a može se razviti kroz godine ili ga mogu ubrzati ozljede i infekcije.

Prvi simptomi se najčešće javljaju nakon većeg opterećenja:

• bol u zglobovima
• otekline
• ukočenost zglobova

Gustoća kostiju doseže svoj maksimum u dobi od 20 do 25 godina, kada koštana masa prestaje rasti. Zbog toga je već u mladosti važno obratiti pažnju na pravilnu prehranu i dodatke prehrani kako bismo sačuvali zdravlje naših kostiju. Istraživanja su pokazala da nedostatak vitamina K može povećati gubitak koštane mase kao i rizik od osteoporoze i lomova. Unosom vitamina K pomažemo formiranju kostiju te ugradnji kalcija u kosti, pa ne dolazi do njegovog taloženja na stijenke krvnih žila.

Kondroitin sulfat također umanjuje bol, štiti i kako su neka istraživanja pokazala potiče stvaranje nove hrskavice. Kondroitin sulfat je glikozaminoglikan, prirodna sastavnica hrskavice prisutan u vezivnim tkivima svih sisavaca. Najčešće se dobiva iz hrskavice morskih pasa. Kondroitin stvara sinovijalnu tekućinu koja hrani i štiti zglob od mehaničkih oštećenja.

Kretanjem se tijekom godina te strukture troše i sve teže se obnavljaju. Zbog toga dolazi do njihova propadanja uz pojavu bolova i otežanu pokretljivost. Stvara se podloga za razvoj osteoartritisa, ali i lakšeg nastanka različitih mehaničkih ozljeda zglobova. Primjenom kondroitin sulfata povećava se pokretljivost degenerativno promijenjenih zglobova, smanjuje bol i potreba za primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Psorijatični artritis

Psorijatični artritis je kronična upalna reumatska bolest povezana sa psorijazom, pa će tako između 5 i 20 posto osoba koje imaju psorijazu imati i ovaj oblik artritisa. U pitanju je autoimuna bolest koja se manifestira na sličan način kao i reumatoidni artritis, a jedina je razlika što je u ovome slučaju uključena i koža. Podjednako obolijevaju oba spola.

Simptomi psorijatičnog artritisa:

• bol
• oticanje
• crvenilo u području zglobova
• umor
• problemi s očima
• osip
• osjetljivost ruku i stopala

Liječenje može započeti zdravom prehranom i redovitom tjelesnom aktivnošću te primjerenim odmorom.

Giht

Giht je urični artritis jer nastaje nakupljanjem mokraćnih kristala na zglobovima. To je metabolička bolest kod koje se mokraćna kiselina ne metabolizira pravilno i nakuplja se u zglobu, uzrokujući bol, crvenilo, upalu i nelagodu.

Obično je pogođen samo jedan zglob po napadu, posebno zglob palca na nozi. Giht može zahvatiti i zglob koljena, članka na nozi, nogu, ruku, zglob ruke te lakat. Naslage mokraćne kiseline, nazvane tofi, mogu se pojaviti kao kvrge pod kožom oko zglobova i na rubovima ušiju.

Najčešći uzrok gihta je povećan unos hrane bogate purininima. Kada tijelo razgrađuje otpadne produkte (purine), nastaje mokraćna kiselina (kao nus produkt razgradnje). Mokraćna kiselina putuje kroz krvotok do bubrega, gdje se filtrira, odnosno razgrađuje se u krvi i eliminira urinom. Ako tijelo proizvodi previše mokraćne kiseline ili ako je bubrezi ne eliminiraju dovoljno, dolazi do povećane koncentracije mokraćne kiseline u krvi. Takvo stanje nazivamo hiperuricemija ili povišeni urati u krvi. Hiperuricemija nije bolest i može postojati bez simptoma, ali može dovesti do stvaranja kristala mokraćne kiseline i njihovim taloženjem nastane giht.

Uzrok smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline mogu biti oštećenja bubrega, gladovanje, otrovanje etanolom ili dijabetička ketoacidoza. Prekomjerno uživanje u alkoholu omogućuje povećano stvaranje mokraćne kiseline i njezino smanjeno izlučivanje što dovodi do gihta. 20 % muškaraca u dobi od 40 do 50 godina obolijevaju od gihta češće nego žene. Žene obolijevaju u menopauzi.

Standardni dijagnostički postupak za giht uključuje anamnezu i fizikalni pregled, test krvi za hiperuricemiju i uzorak urina. Za definitivnu dijagnozu gihta potreban je uzorak zglobne (sinovijalne) tekućine iz pogođenog zgloba. Rengenske snimke služe za dodatne informacije.

Iako nema lijeka, većina ljudi s gihtom može ga držati pod kontrolom i voditi normalan život. Liječenje se može sastajati od jednog ili kombinacije postupaka.

Nesteroidni antiinflamatorni (protuupalni) lijekovi sprečavaju stvaranje prostaglandina, tvari koja uzrokuje bol i upalu. Kolhicin, derivat jesenskog šafrana, koristi se za liječenje gihta tisućama godina. Olakšava boli i oticanje te može pomoći u sprečavanju budućih napada.

Pomoć pri liječenju je redukcija hrane bogate purinom. To uključuje alkoholne napitke, inćune, sardine, riblju ikru, kvasac, iznutrice, grahorice, mesne prerađevine, bistre juhe, umake, gljive, špinat, šparoge, cvjetaču i perad. Ako imate preveliku težinu, pokušajte postići svoju idealnu težinu kroz polagano i kontrolirano mršavljenje.

Neka vam zdravlje bude na prvom mjestu.

Vaš Elbi Medikal