Anemija je smanjena koncentracija hemoglobina u krvi ispod normalne razine za pojedinu dob i spol. Također se anemija može definirati kao smanjena cirkulirajuća masa eritrocita. Kod anemije je smanjena sposobnost krvi za prijenos kisika. To je posljedica smanjenog broja eritrocita i/ili koncentracije hemoglobina u krvi.
Vrste anemije
Anemije se mogu podijeliti na osnovu 2 glavna kriterija.
Prvo je kinetički pristup koji definira mehanizam koji dovodi do anemije. Na osnovu toga anemije mogu nastati kao posljedice: smanjenog stvaranja eritrocita, povećanog propadanja eritrocita te gubitka eritrocita.
Drugi pristup je morfološki, a on dijeli anemije prema veličini srednjeg volumena eritrocita (MCV). Tako morfološki razlikujemo: mikrocitne anemije, makrocitne anemije i normocitne anemije. Kod mikrocitnih anemija eritrociti su maleni. Tu spadaju: sideropenična, sideroblastična anemija i talasemija. Makrocitne anemije su karakterizirane velikim eritrocitima. Tu je najpoznatija megaloblastična anemije zbog nedostatka vitamina B12 i/ili folne kiseline.
Simptomi anemije
Simptomi i njihov intenzitet ovise o brzini nastanka anemije. Akutne anemije koje nastaju izuzetno brzo (primjerice zbog jakog krvarenja) pokazuje značajno izraženije simptome od kroničnih anemija.
Tipični simptomi anemije obuhvaćaju: bol u prsima, umor, pospanost, slabost, gubitak mišićne snage, bljedoću kože i sluznica, glavobolju i gubitak koncentracije.
Sideropenična anemija
Sideropenična anemija je najčešći oblik anemije. Nastaje kao posljedica nedostatka željeza. Zbog nedostatne količine željeza u organizmu, smanjena je proizvodnja hemoglobina – proteina crvenih krvnih stanica (eritrocita). Posljedica toga je smanjena sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva. Glavni uzrok sideropenične anemije je nedovoljan unos željeza hanom, dok je drugi rizični faktor krvarenje. Osim nedovoljnog unosa hranom, anemije se može razviti i zbog smanjene apsorpcije (iskorištenja) željeza te kao posljedica povećanih potreba za željezom. Ovaj oblik anemije češće se javlja kod vegetarijanaca i vegana jer su namirnice životinjskog podrijetla puno bolji izvor željeza. Sideropenična anemije očituje se: bljedoćom, razdražljivošću, gubitkom teka, brzim umaranjem, krhkim noktima i kosom te bljedoćom sluznice i kože.
Prehrana kod sideropenične anemije
Budući da je sideropenična anemija posljedica nedostatka željeza, svakako se preporuča prehrana bogata željezom. Treba imati na umu da se željezo nalazi u namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla. U namirnicama životinjskog podrijetla željezo je prisutno u tzv. hemskom obliku čija je iskoristivost puno veća u odnosu na ne-hemsko željezo koje se nalazi u biljnim namirnicama.
Najbolji prehrambeni izvori željeza su svakako meso i iznutrice. Crveno meso i perad sadrže željezo u hemskom obliku čija je iskoristivost puno veća. Najbolji izvor željeza je crveno meso (govedina, junetina) i jetrice. Meso peradi sadrži manji udio željeza. Jetrice su osim željezom, bogate i vitaminom B12. Osim mesa, dobar izvor hemskog željeza je svakako i riba i morski plodovi (osobito školjke) te jaja.
Osim životinjskih izvora željeza, željezo je prisutno i u namirnicama biljnog podrijetla. Tako je kod anemije korisno konzumirati mahunarke (grah, grašak, soja, leća) koje sadrže željezo, folate i vitamin B6. Zeleno lisnato povrće je također izvor željeza pa je i blitvu, kelj, špinat korisno uvrstiti u svoje jelovnike. Treba imati na umu da je iskoristivost he-hem željeza prisutnog u biljnim namirnicama značajno manja pa ih je korisno konzumirati uz namirnice bogate vitaminom C kako bi se povećala iskoristivost željeza u organizmu. Poznati prehrambeni izvori željeza su i kupina te cikla. Često se radi sok od cikle ili kupinov sok koji mogu popraviti status željeza u organizmu. Sušeno voće je također dobar izvor željeza tako da je kod anemije korisno jesti sušene marelice, grožđice ili breskve.
Prehrambeni faktori – utjecaj na apsorpciju željeza
Pojedini prehrambeni sastojci mogu pozitivno, ali i negativno utjecati na apsorpciju željeza. To se uglavnom odnosi na apsorpciju ne-hemskog željeza. Apsorpciju željeza povećavaju vitamin C i životinjski proteini. Fitati, oksalati, polifenoli, tanini i kalcij ometaju apsorpciju željeza. Stoga je kod anemije korisno ograničiti unos kave, gaziranih napitaka i čaja. Ukoliko se konzumiraju korisno ih je uzimati barem 2 sata prije jela ili uzimanja dodatka prehrani željeza. Potrebno je ograničiti i unos namirnica bogatih fitinskom kiselinom kao što cjelovite žitarice, orašasti plodovi i sjemenke. Uzimanje dodataka prehrani kalcija ili cinka može također smanjiti apsorpciju željeza.
Dodaci prehrani željeza
Ukoliko se potrebe za željezom ne mogu zadovoljiti prehranom, željezo se može uzimati u obliku dodataka prehrani. Dodaci prehrani u kojima je željezo prisutno u visokim koncentracijama u ne-hem obliku mogu izazvati neugodne nuspojave. Najčešće se javljaju: mučnina, proljev ili zatvor, bolovi u želucu. Stoga je puno bolje uzimati dodatke prehrani u kojima se željezo nalazi u hem obliku jer je iskorištenje bolje, a i takvi dodaci se bolje podnose.
Neka Vam zdravlje bude na prvom mjestu!
Vaš Elbi Medikal!
Autorica teksta: Martina Knezović, mag.nutr.
